Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

četrdeset i jednu godinu i vratio sam se prije
pune mirovine. Dugo mi je bilo čekati.
Imam petero djece , 4 ćeri i jednog sina, 11
unučadi.
U nas Batinića bude puno ženske dice.
A sve je to držala moja Mara. I ona je Batinića.
Nisam ja puno tražio, a ni njoj nije
tribalo puno odati, samo spremi sejsen u
baul, prid Boga, pribaci jabuku, poljubi nadvratnik
i evo sad smo stari, pa su dica sve
preuzela.
- A, dobro izgledate!
- Bože zdravlje, svi moji su bili dugovični.
Otac Mate je živio 94 godine, djed Martin,
93, a valjda ću i ja još, samo u nas Batinića
žene dulje žive. Nego čujem da ste sa
Studenaca. Znam ja di je to. Meni je moj did
priča da je njemu njegov ćaća govorio da
smo mi davno došli otamo. Samo se to zaboravilo.
Ljudi su oduvik odali tamo - amo.
Evo i mi danas slavimo. Moj brat Stipe se
vratio iz Australije nakon 50 godina. Mora
je otić, šta će?! Evo sad se vratio, a otiša ko
Tri generacije Batinića
StUdenci 50
momak i vratio se ko momak, samo što slabije
čuje. Nego govori da će se opet vratit
tamo pa mi je muka. Šta će tamo u pustinji?
Nema tamo izvora ko ovde.
U Mišima ih ima puno: Vojvodinac,
Mandek, Bilo vrilo, lipote di god kreneš.
Ajmo ga vidit! Evo, ovo je Stipe u društvu
kršnih Batinića.
- Ma kakvi kršni, vidiš da smo ko miši
kad Zdravko stane pokraj nas. Mi Batinići
smo ili dvometraši, ko naš švicarac Zdravko,
ili vaki ko ja - kaže razgovorni Frane,
76. godišnjak, a nitko mu ne bi dao ni 60.
Sa ljubaznim starcem brzo otpoče razgovor.
Vješt na riječima, u slikovitim pričama
brzo nas odvede u tursko doba kad je
Mate Batinić nasrnio na bega koji mu nije
dao napojiti volove prije Žabljaka.
- I šta će, mora je pobići u Busovaču da
bi spasio živu glavu. Nismo se mi Batinići
nikad bojali. Uvik smo bili uz Boga i crkvu,
a takvi su nam i stari bili još otkad su od
vašeg kraja došli. U nas su i fratri stali. Evo
Božić 2011.
Prosute uspomene
107