Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

More documents

Recommendations

Info

Riječ je odvijeka 14 StUdenci 50 ostaje samo ono što je u duhu i duši. Mudrošću poslovice Bog opominje: Čuvaj se, čovječe, i Bog će te čuvati; Čoviče, pomozi sebi pa ću ti i ja pomoći ili Pomozi si sam, pomoći ću ti i ja – ne zato da bi se Bog ,,izvukao“ od te dužnosti, nego zato što čovjek najprije treba imati volju, treba htjeti djelovati jer je slobodno biće, a potom se u toj svojoj slobodi može – ako hoće – obratiti za pomoć i Bogu. Svojom voljom ljudi čine i dobro i zlo: Bog ljude stvara, a sami se kolju jer: Nitko nije nesretan Bogom nego sam sobom, ali i kad je tako, kad je čovjek sam kriv za ono što ga je zadesilo ili za ono što je izgubio, on je ipak zaštićen u svojemu jadu jer Bog ne trubi zašto čovjek gubi. Naravno, ovom se poslovicom ukazuje i na Božje zapovijedi koje su dane i znane čovjeku pa on nema pravo očekivati “nadzornike’’ koji će ga stalno opominjati što smije, a što ne smije (usp. Lk 19,27- 31). U poslovicama ćemo naći prerečene i zapovijedi iz Dekaloga: Ljubi Boga nad sve ino! Gdje se stariji ne sluša, Bog ne pomaže! Ko laže, Bog ga ne pomaže! Ne kradi, nego trudi, radi! Kaj je Bog spravil16 , človek naj17 nek razdruži. Svaki se čovjek katkad ogriješi o zapovijedi jer mnogo je putova i mnogo načina od pomisli do propuštena ili učinjena djela, no najgore je griješiti svojom voljom i svjesno jer: Svijest je u čovjeku Božji glas, a taj neposluh svijesti ili savjesti izravno je opiranje Božjoj riječi. Kako Bog na to gleda, kaže poslovica: Gdo18 sebi voljno naudi19 , ni Bogu ga milo budi. Ipak, sve su zapovijedi sažete u jednoj poslovici – najkraćoj i najjasnijoj, u njoj su riječi skučene na najmanju mjeru, a misli upućene u dubine i visine: Priko20 Boga nikuda. Poslovicama se htjelo i upamtiti i osvijestiti da između čovjeka i Boga postoji odnos: 16 spravil (dijalekt.) – pripravio, uredio 17 naj (dijalekt.) – ovdje: nikad 18 gdo (dijalekt.) – tko 19 naudi (dijalekt.) – našteti, nanese zlo 20 priko (dijalekt.) – preko, iznad, povrh; prenes. Bog (njegova zapovijed) jest iznad svega. Božić 2011. Bog je s onim tko stoji s njim jer Bog znade svako čeljade, a otud Bog znade kako valjade 21 jer kad Bog daje, ne pita čiji si sin. Iznad svega raduje istina o trajnosti i sigurnosti Božjih darova: Što ti Bog da, nitko ti ne ugrabi, a još se kaže i: Ono što je od Boga, slađe je od meda. Kad je svima vidljivo da čovjek prima ono što mu Bog dâ, osobito ako to nije dobro nego zlo, nerijetko je takav odnos prema Bogu teško razumjeti jer: Nije u čem se vidi, nego u čemu Bog dâ. Koliko je ova poslovica u prvi mah neprihvatljiva ili neshvatljiva, toliko ima i onih koje su i nerazumljive bez traženja dubljega smisla, primjerice: Bog dao, a car nema šta uzeti; Hvala, Bože, i na čorbi 22 , a meso ću odspavati; Ako je Bog uzeo konju noge, nije njisak. Svim je ovim poslovicama zajednička stanovita mjera duhovitosti (neki bi rekli – ironije) koju bi točnije bilo nazvati vedrinom ili potpunom radošću djece Božje (usp. 2 Kor 1,24), odnosno prostodušnošću srca (usp. 2 Kor 8,2 ) i potpunim pouzdanjem da je s Bogom u zajedništvu sve dobro. Treba samo zamisliti kakvo je imovno i zdravstveno stanje čovjeka kojemu ni car (čitaj i: poreznik) nema što oduzeti, čak ga ni u vojsku ne može pozvati. Može li biti čorba bez mesa? Može, ali samo imenom, no i takva je dobra za gladan želudac, no samo zadovoljan i miran – premda polugladan – čovjek može poslije jela i odspavati, i to onda kad je sam sebi gospodar. I na koncu, što je konj bez svojih brzih nogu? Konj je i dalje konj: ima svoj glas – njisak, danas bi se reklo “identitet’’, a upravo to se čovjeku današnjice želi oduzeti. Skupa s konjem koji ovdje, kao i u svakoj poslovici, nije u doslovnu značenju, može se reći upravo onako kako govore u našemu narodu, Jobovom rečenicom: Bog dao, Bog uzeo (usp. Job 1,21). Takav odnos između Boga i čovjeka jest jedino ljubav. S Božje strane to je skrbna, očinska ljubav, a s čovjekove – dječja ili sinovska. Stoga, kad se 21 valjade (dijalekt.) – valja, treba 22 čorba (dijalekt.) – varivo (u kojemu bi trebao biti komad mesa)
griješeći i zasluži prijekor ili kaznu kojom se zatvaraju vrata ljubavi, tada Bog zatvori jedna vrata, a otvora stotinu jer je on milosrdan pa: Ako Bog na jednoj strani zatvori prozor, na drugoj otvori vrata. To se može reći i na drugi način, naizgled suprotan, ali značenjski bitno srodan: Koga Bog miluje, onoga i kara23 (usp. Sir 30,1). Kad Bog ište da ga čovjek poštuje, makar ga sam on milovao ili korio, to čini da bi čovjek lakše i sigurnije k njemu došao. Ali postoje ljudi koji smatraju da samo oni znaju kako se (i čime) Boga slavi te traže da ih drugi u tomu slijede i slušaju, ne misleći pritom da bi oni sami ponajprije trebali - ono što traže od drugih - svjedočiti svojim životom. O takvu načinu, koji je Isus prozvao kvascem farizejskim, govore poslovice: Na mene Boga meće, a sam čini što mu drago (usp. Lk 12,1; Mt 16,11) i Ne može se i Bogu i ljudima ugoditi (usp. Lk 16,13; Mt 6,24). Štogod da se događalo ljudskom životu, Bogu je uvijek sve poznato – i po djelima i po nakanama srdaca ljudskih, a ostalima samo po njihovim procjenama drugih ljudi, otuda i razlike u procjeni i shvaćanju svojih bližnjih – onih u obitelji i onih izvan nje. Hvalili se ili osuđivali ljudi međusobno, prezirali se ili uzdizali, sumnjali ili vjerovali jedni drugima - sav taj splet međuljudskih odnosa svojom paradoksalnošću izriče poslovica: Bog vidi, ljudi ne viruju. Iz takva se odnosa s Bogom nameće i poželjan odnos među ljudima: Kako ja komu, tako meni Bog; Što ti od mene, to Bog od tebe, odnosno: Jedan drugom valja da pomažemo, pa će nama Bog (usp. Iv 13,34; 1 Iv 4,11) jer: Ko gleda na Boga, ište za Boga (usp. Mt 25,35), a: Ko Bogu služi, ima dobra gospodara. Bog je nevidljiv, zato: Ljudi Boga ne vide, nego po prilici nalaze, a ta je prilika iskustvo koje smo oćutjeli ili spoznali u mnogim zgodama svojega života. Najbolje to znaju oni koji imaju iskustvo Božje dobrote, primjerice – da ih je Bog izveo na pravi put, spasio od nevolje u koju su sami 23 kara – kori, prekorava StUdenci 50 upali ili ih je tko gurnuo, jer Bog i po krivim crtama ravno piše i Bog nije mačka da čeprlja24 . Poslovicama se hoće reći, priznati i posvjedočiti da Bog sve čini razborito: on “pamti’’ (iako ne plaća svake subote, kako je rečeno) odnosno ,,bilježi“ ili ,,piše“, njegov je trag čitljiv i razumljiv, osobito ako se promišlja i moli. Ako je Bog dao, nije zapisao – mogu zaključiti ljudi posve oprečne naravi: mudri će u ovoj poslovici vidjeti neizmjernu Božju ljubav koja u skrovitosti stalno daje i ne traži ono što je dala niti se time hvasta, a bezumni mogu zaključiti da Bogu ne moraju polagati račune niti odgovarati jer “nije zapisao’’ pa nema ni dokaza. Takvi ne znaju da su izabrali tamu, a ne svjetlo: Ko ide po noći, Bog mu ne će pomoći (Iv 11,10; 1 Sol 5,5; Ef 5,8), ili još jasnije rečeno: Lupeži ne će vidjeti ni raja ni Boga (usp. Iv 3,20). Odnos čovjekov prema Bogu najbolje se očituje u molitvi, i to onoj punoj pouzdanja, gdje se volja Božja stavlja ispred osobne potrebe jer iskustvo je toliko puta pokazalo: Bolje je ono što Bog šalje, nego što čovjek pita. Iskustvo se stječe, naravno, samo životom, ali onakvim u kojemu se promišlja o odnosima, o uzrocima i posljedicama. Iskustvo donosi određene spoznaje a s njima i mir, a mir je istinsko molitveno ozračje u kojemu je pouzdanje na prvomu mjestu: Mirna pamet Boga moli ili Mirno srce Boga moli, a nemirno suze roni. Molitva traži skrovitost 24 čeprlja (dijalekt.) – grebe; prenes: nečitko piše, nerazumljivo zapisuje, loše radi svoj posao Božić 2011. Riječ je odvijeka 15
Page 1: Studenci GOD. XXVI. BOžIć, 2011.
Page 4 and 5: Uvodna riječ 2 StUdenci 50 d. „Z
Page 6 and 7: Papa u Hrvatskoj, 4.-5. lipnja 2011
Page 14 and 15: Riječ je odvijeka 12 StUdenci 50 s
Page 18 and 19: Riječ je odvijeka 16 StUdenci 50 i
Page 20 and 21: Od Božića do Božića 18 StUdenci
Page 66 and 67:
Od Božića do Božića 64 StUdenci
Page 68 and 69:
Page 70 and 71:
Page 72 and 73:
Školska kronika 70 StUdenci 50 lik
Page 74 and 75:
Školska kronika 72 StUdenci 50 Izm
Page 76 and 77:
Putopis u Studenačku utrobu 74 StU
Page 78 and 79:
U prigodi 50-og broja lista Studenc
Page 80 and 81:
Page 82 and 83:
Page 84 and 85:
Vijesti iz općine Lovreć 82 StUde
Page 86 and 87:
Page 88 and 89:
Page 90 and 91:
Page 92 and 93:
Page 94 and 95:
Page 96 and 97:
Page 98 and 99:
Kad su vile kolo zamećale… 96 St
Page 100 and 101:
Kad su vile kolo zamećale… 98 St
Page 102 and 103:
Francuski pustolovi posjetili Stude
Page 104 and 105:
U spomen Ante Kesić 102 StUdenci 5
Page 106 and 107:
nove knjige 104 StUdenci 50 Božić
Page 108 and 109:
Prosute uspomene 106 StUdenci 50 Pr
Page 110 and 111:
Prosute uspomene 108 StUdenci 50 Pe
Page 112 and 113:
duhovnost prožeta maštom i discip
Page 114 and 115:
toponimija Studenaca (10) 112 StUde
Page 116 and 117:
toponimija Studenaca (10) 114 StUde
Page 118 and 119:
Spomenik u čast svećenicima glago
Page 120 and 121:
Spomenik u čast svećenicima glago
Page 122 and 123:
Hrvatsko glagoljaštvo i popi glago
Page 124 and 125:
Page 126 and 127:
Page 128 and 129:
Page 130 and 131:
drinske mučenice 128 StUdenci 50 D
Page 132 and 133:
Posebni prijatelji lista Studenci 1
Page 134 and 135:
Oprostili smo se od fra Frane Bilok
Page 136 and 137:
Sjećanje na fra Franu Bilokapića
Page 138 and 139:
nekrolog fra Frani 136 StUdenci 50
Page 140 and 141:
Pošli su pred nama u život vječn
Page 142:
Sadržaj 140 StUdenci 50 Sadržaj U
show all

Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?