Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
kad smo sve ono što je doživljavao mogli<br />
tek razaznati jedino po izrazu njegova lica,<br />
fra Frano Bilokapić mi je – svojim posjetima<br />
mojemu ocu – posvjedočio da se te riječi<br />
odnose na svećenika, „uprav na svećenika“<br />
– kako bi on znao reći.<br />
Naime, poslije svake nedjeljne mise,<br />
fra Frano bi došao mojemu ocu i pričestio<br />
ga, potom ga pomilovao po ruci i poljubio<br />
u obraz. Možda u ovoj rečenici nema ništa<br />
posebno ili neobično, tek jedan plemenit<br />
ljudski čin, priličan dobru čovjeku – osobito<br />
dobru svećeniku. Meni je taj čin nadilazio<br />
sve to i pokazivao neizrecivo mnogo. Donijeti<br />
bolesniku pričesti i okrijepiti ga Presvetim,<br />
dužnost je svakoga svećenika, a kako<br />
je naša kuća preko puta crkve – moglo bi se<br />
reći da to nije bio baš nikakav napor. Ali fra<br />
Frano nije samo pričešćivao bolesnika, on<br />
je uistinu donosio živoga Boga u našu kuću:<br />
nježnošću kojom bi prišao mojemu ocu, pomnošću<br />
kojom bi mu dao Presveto i, na koncu,<br />
poljubivši bolešću ispijen obraz mojega<br />
oca, fra Frano se u mojim očima uistinu „zaodjenuo<br />
u Krista“ (usp. Rim13, 14). Katkad,<br />
dok bi izlazio iz očeve sobe, fra Franine bi<br />
se oči caklile od ganuća, ali njegove su riječi<br />
uvijek bodrile i poticale. Pamtim i riječi<br />
StUdenci 50<br />
kojima je ispratio mojega oca posljednji put,<br />
i one kojima ga je spomenuo na Stipinu krštenju<br />
poželjevši da unuk bude poput svoga<br />
dida.<br />
A trebalo je vidjeti kako je fra Frano<br />
uzimao hostiju prije negoli će svojim svećeničkim<br />
rukama pričestiti mojega oca i kako<br />
je, s istom pomnjom, uzimao očevo lice da<br />
ga poljubi nakon pričesti. Tad sam razumjela<br />
što Majka Terezija misli kad kaže da ne<br />
bi mogla dotaknuti gubavce da u svakomu<br />
od njih nije vidjela Krista. U takvim sam<br />
trenutcima shvatila istinitost onih davnih<br />
stihova. Shvatila sam i više: tim je svojim<br />
činom fra Frano činio gotovo isto onoliko<br />
mnogo za mene samu, koliko i za mojega<br />
oca – jer mi je tada bivalo jasno „da po vjeri<br />
Krist prebiva u srcima“ te da smo „u ljubavi<br />
ukorijenjeni i utemeljeni“ (Kol 3, 17), bilo<br />
mi je jasno da tako ljudima pristupa istinski<br />
svećenik te da ljudi samo to i trebaju tražiti<br />
od svećenika (jer u tomu je sve).<br />
Vjerujem da će duša fra Franina, skupa<br />
s psalmistom, lice Gospodinovo u pravdi<br />
gledati, i da će – kad se probude – naužiti<br />
pojave njegove (usp. Ps 17, 15).<br />
Nada Babić<br />
Nekrolog fra Frani<br />
Poštovani oče Provincijale,<br />
cijenjena subraćo fra Franine Provincije<br />
<strong>Presvetog</strong>a <strong>Otkupitelja</strong>!<br />
Iskrenu i ljudsku sućut, svoju i stotina<br />
Studenčana i Imoćana, našega sadanjega<br />
župnika fra Jakova Begonje izričem mnogobrojnoj<br />
fra Franinoj obitelji i rodbini.<br />
U ovoj tišini i sućuti i nazočnomu<br />
mnoštvu vjernika, na ovoj sv. misi, svjedočimo<br />
o dostojanstvu života koji je prethodio<br />
smrti.<br />
Pjesnik napisa: - ja nisam putnik /<br />
putnik bez karte / ja imam svoj brod /<br />
svog Boga / svoj svod / i svoj rod… -<br />
Božić 2011.<br />
nekrolog fra Frani<br />
135
Change language