Å UMARSKI LIST 3/1931

Pijesak vodu propušta vrlo lako, lako je u sebe prima i lako je gubi.
Mala primjesa i'lovače, a kasnije i travni pokrov čini, da se taj pijesak
konstruktivno veže, t. j. da ga vjetar i voda dalje ne nosi. Humus također
veže i daje obilje mineralnih spojeva, koji su u vodi topivi i drveće
ih može primiti. Dakle i što se tiče hemijskog sastava tla, i tu ima neznatnih
razlika, ali te zavise od visine i množine taloga. Kod rastenja
vode nalazi se i u tlu viših greda nivo vode u istoj visini kao i u rijeci,
što dokazuje, da je tlo propusno.
Niti u ,ritu, koji je poplavljen, niti u ritu, koji je zaštićen od poplava,
makar da ima vode i močvara, ne nalazimo izrazito kisela zemljišta.
Kisela zemljišta ima vrlo malo i to više u zaštićenom, nego u poplavnom
području, ali i to se kanalizacijom dade pretvoriti u dobro poljoprivredno
zemljište. Izrazito kiselog tla nema zbog toga, što se voda nigdje ne
zadržava suviše dugo, ne stagnira, nego se kreće, u poplavnom području
teče, u zaštićenom se opet prema vanjskom vodostaju diže i spušta kao
podzemna voda. Da bi nastalo izrazito kiselo zemljište, trebao bi donji
sloj da bude nepropustan (dakle ilovača ili glina, što ovdje nije slučaj,
jer je pijesak) ili bi trebao da bude treset, koji vodu kao spužva upija
i drži.
Najvažniji faktor kod nizinskih poplavnih šuma jest voda, pošto u
tim šumama uzgoj u glavnom i zavisi od vode. Boniteta zemljišta zavisi
skoro isključivo od visine terena nad normalnim vodostajem Dunava. I
dok se kod izbora vrste drveta za ,šume u brdima uzimaju tek stotine
metara u obzir, to se kod mekih šuma moraju u obzir uzeti i decimetri.
Tako možemo reći, da drveće uopće ne uspjeva na zemljištu do ca 2.5 m
iznad normalnog vodostaja vode u Dunavu. Tu se voda zadržava najveći
dio godine. Ako voda i opadne do normalnog vodostaja, što se događa
u jesen u septembru i oktobru, to se u toj visini tek može naći zukve.
site, oraščića i poslije vode gorčaka ili lisca i repice. U visini od oko 2.5—
3 m nalaze se prva kržljava drveta i to vrste Salix purpurea, Salix cinerea
i ponešto Salix alba. Salix purpurea i cinerea su same po sebi
grmlje, dok Salix alba, ako i raste kao drvo, biva ovdje sasvim kržljava,
pa dosegne tek visinu od 5—6 m i debljinu (1.30 m iznad zemlje) oko 10—
15 cm. To drvo polegne, odnosno ako je to već stari panj, onda na njemu
tjeraju vrlo kržljavi izbojci. Ovdje se od trava nalazi zukva, sita, šaš
i lisac. Između 3—3.5 m iznad normalnog vodostaja Dunava nalaze se
već vrbove sastojine, koje su još uvijek dosta kržljave. Prsna im je
debljina u dobi od 30 g. 15—20 cm, a visina 10—12 m. U ovoj se zoni
nalazi osim šaša i trska i nekoje više trave. U visini od 3.5—6.5 m nad
normalnim vodostajem uspijeva već svagdje vrba i to još uvijek s manjim,
ali već jedva zapažljivim razlikama. Tu već vrba postigne u 30 godina
prsni promjer od 25—40 cm i visinu od 20 m, dapače i 25 m. Razumije
se, da je i tu uzrast vrbe na višem položaju svakako bolji nego one na
nižem položaju. Jagnjed se tek javlja iza visine od 4 m i to od 4 do 4.5 m
kržljav, malen, zaostao u rastu, dok u visini od 4.5 pa do 6.5 m već uspijeva
dobro i to je sve ljepši i ljepši, što je teren viši. Tako jagnjed od
30 godina može kod visine terena od 4 m iznad normalnog vodostaja da
postigne debljinu 20—25 cm i visinu od 9—12 m, dok na visini od 6 m
postigne prsnu debljinu od 50—80 cm a visinu od ca 30 m. Tvrdo drvo.
u koliko ga ima, dolazi na visini od 4.5—6.5 m.
100