Å UMARSKI LIST 3/1931

Pisac dalje opisuje rasprostranjenje šuma na zemlji, pojedine oblike šuma i
njihov odnošaj prema ostalim vegetativnim tipovima. Opširno su obrađena poglavlja
o horizontalnom i vertikalnom rasprostranjenju glavnih evropskih vrsta šumskog
drveća, istaknuti su i klimatski i edafski faktori, koji su od utjecaja na to rasprostranjenje.
Dakako da je pisac u prvom redu i najtemeljitije obradio ovo rasprostranjenje
šuma specialno za teritorij njemačke republike i dalje za najbližu njezinu okolinu.
Zanimivo je prikazan istorijski razvoj šume u Njemačkoj i istraživanje P. Kellera
o rasprostranjenju šume u postglacialno doba. To se istraživanje osniva na analizi
prašničkih (peludnih) zrnaca u (pojedinim slojevima treseta, pa je analizom dokazano
i diagramima prikazano, kako su se u postglacialno doba u predjelu Mosswangeried
kod Sirnacha (568 met.) pojavili najprije bor i breza, pa mješovita hrastova šuma, zatim
bukva i jela, a najkasnije smreka.
U drugom odsjeku I. dijela prikazuje se utjecaj »životnih uvjeta« (Lebensbedingungen)
na šumu i pojedinu vrst drveta. Svi ti uvjeti djeluju u prirodi na biljni svijet
kao cjelina, pa ako samo jedan zataji, postaje život nemoguć. Ovdje pisac detaljno
obraduje djelovanje topline, vode, svjetla, ugljične kiseline, vjetra, tla kao i samih
unutarnjih nastrojenja i osobitosti pojedinih rasa na razvoj i život šume kao cjeline,
kao i na razvoj i život pojedinih vrsta drveta. Ali se pri tom ne zadovoljava samo
navađanjem rezultata dosadanjih istraživanja priznatih učenjaka, kao što su Schimper,
Warming, Rubel, Mayr, Morosov i drugi, već on te rezultate međusobno uporeduje,
a kadkad i oštro kritikuje, da u tim zamršenim pitanjima dođe do što pozitivnijeg
rezultata.
U trećem: ujedno i zadnjem odsjeku toga dijela opisane su pojedine životne
funkcije kao i tok života u šumi. Tu pisac govori o cvjetanju, plodovima, rasprostranjenju,
klijanju, pomlađivanju i konačno o razvoju i rastu čitavih sastojina od najmlađe
do najstarije dobe.
U II. dijelu, koji nosi naslov »Tehnika uzgoja šuma«, obrađuju se (u prvom odsjeku)
vrste sastojina i njihova izgradnja u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Tu
su za svaku važniju vrst drva opisane najvažnije forme i tipovi sastojina, u kojima
ona u prirodi pridolazi. Tako veli pisac: »Forme sastojina nijesu u prirodi slučajne,
one su određene staništem, pa je poznato, da se izvjesni tipovi šume pojavljuju uvijek
na izvjesnim mjestima. Nauka o tipovima šume uči, da se kod stanovite klime i stanovitog
tla stvara uvijek i jedna određena forma šume uvjetovana sastavom tla, vrstom
i rastom drva, te florom,, koja ju prati. Značenje tipova šume u šumarstvu je u tom,
što nam oni pružaju ekološki jednako vrijedne jedinice, koje ne samo da pružaju mogućnost
jednakog iskorištenja s obzirom na masu i kvalitetu, već i omogućuju (s obzirom
na pomlađenje, uzgoj i njegu tla), da se snjima jednako postupa.« Dalje se
redom nižu opisi najvažnijih oblika čistih, a onda mješovitih sastojina, koje pridolaze
u Njemačkoj, te se kod svake vrste navada (u koliko je to dosad istraženo) i flora
tla, koja ju prati, a na principu, po kojem je Cajander ustanovio tipove šuma za
finska tla.
Drugi odsjek 11 dijela obuhvaća osnivanje i pomlađivanje sastojina. Ovo je
slično obrađeno, kao u mnogim dosadanjim izdanim djelima te vrste, samo što je
mnogo toga prema najnovijim iskustvima upotpunjeno, te preciznije, kraće i jasnije
rečeno.
U trećem se odsjeku, pored uzgoja i njege sastojina počam od čišćenja u ranoj
mladosti, prikazane prorede, progale i zaštita tla. Prorede dijeli pisac na visoke i
niske, držeći se — pri razdiobi stabala u klase — naputka njemačkih pokusnih postaja,
koji je u tu svrhu izdan godine 1902.
132