Å UMARSKI LIST 3/1931

Ako je sastojina bolešljiva, to ih ima odmah i to više u odvodnjenom nego
u poplavnom području. Braniti se možemo od pomenutih nekojih kukaca
najbolje, ako možemo na tako mlade kulture vodu da napustimo, da se
poguše ličinke i kukci, jer se kukci obično preko zime povuku k zemlji
i ondje sakriju.
Jagnjed (Pop u lu s nigra) drugo je glavno drvo ovdašnjih
nekih šuma. Nalazi se uvijek pomiješan s vrbom, katkad i sa bijelom
topolom.
Jagnjed je drvo, koje raste vrlo brzo i bolje od vrbe, te može postići
dosta velike dimenzije, visinu 30—32 m i debljinu do 2 m. Zato ćemo
jagnjed u miješanim sastojinama uvijek moći dobro uočiti, jer ne samo
da vrbu nadvisuje, nego se i nalazi samo na višim mjestima i gredama.
Ima dobro razvijenu krošnju, budući je viši, te mu ni svijetla ne manjka.
Jagnjed najbolje raste između 10. i 30. godine, no raste još uvijek
dobro i do 50. godine, poslije čega već rastenje opada. M.ože živjeti i
do 200 godina. Jagnjed je drvo .koje voli svijetlo, a koga dovoljno dobiva,
jer brže raste od vrbe i jer vrbu nadmašuje.
Izbojna snaga jagnjeda iz panja može da traje do 35 godina, a iz
žila ona je osobito dobra, pošto su žile na površini zemlje.
Jagnjed je sa šumsko-gospodarskog gledišta u mekim šumama
važno drvo, jer daje veći prirast od vrbe i više drveta sposobnog za
tehničku porabu. Kako je već i spomenuto, pojavljuje se uvijek miješan
s vrbom, što znači, da su mu za razvitak potrebni isti uvjeti kao i vrbi
ili barem vrlo slični. Jagnjed za svoj razvitak voli više vlage, osobito u
proljeće, kad listava, što mu daju poplave u aprilu i maju. No predugo
vremena ne može da ih podnosi, zato ćemo ga naći samo na visokim
mjestima i gredama, kamo dolazi voda samo jedanput ili dvaput godišnje.
Na nešto nižim mjestima pokraj udubina ili na stranama greda nećemo
nikada naći jagnjed, nego samo vrbu. Stabla na najvišim mjestima su
podjedno i najljepša i najčišća, dok su ona, koja leže samo malo niže, u
uzrastu zaostala za ovima. Dođe li kojim slučajem poslije više vode,
nego što je stablo dosad dobivalo, tada ono zastarči okvrži se i tako reći
ništa ne raste, počne unutri crvenjeti i trunuti. Jagnjed međutim može
da uspijeva, dok to vrba ne može. Odje jagnjed ponikne iz sjemena, kao
u malatima na višim mjestima, ondje vrbe oko njega polako nestane iz
razloga, što jagnjed brže raste i što se kod čišćenja i prorede uvijek
vrba više vadi, a jagnjed ostavlja. Ako slučajno i nešto niži dijelovi
uslijed povoljnih prilika, t. j. da voda jednu ili dvije godine nije bila previsoka,
obrastu jagnjedom, to će se ova mlada drveta za velikih voda
kasnije izgubiti i osušiti. Da jagnjedove mladice ili izbojci nesmiju za
vrijeme vegetacije doći pod vodu, pokazuju baš naprijed navedeni slučajevi,
da se jagnjed nalazi samo na višim mjestima i da mladice ponikle
na nižem terenu poslije uginu. Dakle je jagnjed mnogo osjetljiviji prema
vodi nego vrba, pa nas zato na prudovima neće čuditi pojava, da vidimo
(kao odsječeno) niže dijelove obrasle samo vrbom, a više samo jagnjedom
ili jagnjedom i vrbom.
Jagnjedove se šume osnivaju na prirodan i na umjetan način: prirodnim
putem iz sjemena, izdancima iz panja ili žila, a umjetnim načinom
pomoću ključica (isto kao i kod vrbe) i pomoću sadnica.
Jagnjed općenito zadrži klijavost vrlo kratko vrijeme. Ako za
vrijeme poplava opada i sjeme, tada će se ono primiti na prudovima
116