You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
BRANITELJI <strong>HEP</strong>-a<br />
Posjet Me|ugorju<br />
Ponijeli smo mir u srcu, spokoj i radost<br />
Dvanaesti je dan prosinca <strong>2004.</strong> godine.<br />
Sati su ve~ernji. Pribli`no stotinu branitelja<br />
<strong>HEP</strong>-a sa suprugama i{~ekuje polazak autobusa.<br />
Kre}emo prema nama toliko `eljenom<br />
Me|ugorju. Da to nije obi~no putovanje ili<br />
uobi~ajeni izlet primijeti se i na licima svih<br />
prisutnih. Nema nervoze niti zadirkivanja prije<br />
putovanja kao {to se to ina~e ~ini da se skrati<br />
vrijeme ili da se razbije dosada.<br />
I[^EKUJU]I SUSRET SA SVETIM MJESTOM<br />
Svi zajedno osje}amo blago spokojstvo i tek malu<br />
nelagodu zbog i{~ekivanja susreta sa Me|ugorjem,<br />
svetim mjestom. Napokon pokret. Vozimo se u ti{ini<br />
svojih misli, slu{aju}i ki{u koja nas neumorno prati. Kroz<br />
mrak se ipak malo naziru mjesta kroz koja prolazimo.<br />
Gledamo kroz prozor misle}i da }emo vidjeti neki<br />
pokret, neku sjenku, bilo {to da nam, privu~e pozornost.<br />
Ali vani je samo mrak i ki{a.<br />
Prolazimo kroz Plitvice, pa kroz na{ herojski<br />
Knin, Imotski i napokon sti`emo u Me|ugorje.<br />
Znaju}i da }emo uskoro stati na sveto tlo,<br />
osje}amo lagano uzbu|enje i ja~e lupanje srca.<br />
Izlazimo iz autobusa i skupljaju}i se u manje<br />
grupice dogovaramo kako dalje. Dvojbe nema.<br />
Usprkos ki{i svi idemo na Kri`evac (Brdo kalvarije).<br />
Po~injemo se penjati s pitanjem ho}emo li<br />
uspjeti do}i do kraja, jer vrh je daleko, kamenje<br />
sklisko, a ki{a neumorno pada no{ena jakim i<br />
hladnim vjetrom.<br />
SVATKO SA SVOJOM MOLITVOM<br />
Penjemo se polako, svatko sa svojom molitvom<br />
u sebi. Zastajemo na postajama, kojih je ukupno 16.<br />
Tada molimo svi zajedno.<br />
Pokisli ali puni ~udne snage, svi dolazimo do<br />
Kri`evca. Osje}amo da smo napravili ne{to vrijedno i<br />
lijepo za nas same, ali i za na{e najmilije koji nisu bili<br />
s nama.<br />
Nakon molitve spu{tamo se polako prema<br />
ravnici, bogatiji za jedno iskustvo koje }emo nositi u<br />
sebi ~itav `ivot.<br />
Nakon ru~ka i kratkog odmora odlazimo na<br />
Brdo ukazanja.<br />
Cijelim putem o~i su nam {irom otvorene i<br />
upijaju svaki milimetar krajobraza da bi se {to ja~e<br />
urezao u sje}anje. Vjerujem da svi imaju na umu<br />
samo jednu misao.<br />
Skupina branitelja <strong>HEP</strong>-a i njihovih obitelji na putu do Kri`evaca - ki{a, jak hladan vjetar, sklisko kamenje i svatko sa svojim<br />
mislima i molitvom<br />
Na vrhu kod velikog bijelog kri`a osjetili smo da smo za<br />
sebe i na{e najmilije napravili ne{to vrijedno i lijepo<br />
Na Brdu ukazanja Majke Bo`je<br />
KI[U VI[E NITKO NE PRIMJE]UJE<br />
Tu se je to dogodilo. Majka Bo`ja je bila<br />
upravo ovdje, upravo tu gdje sada stojimo. Takva<br />
spoznaja stvara uzvi{eni osje}aj. Zato ki{u vi{e<br />
nitko i ne primje}uje. Netko pogledom tra`i neki<br />
trag, neki pomak vjeruju}i da je to bilo<br />
namijenjeno upravo njemu. Ali za{to tra`iti kad<br />
znamo da su svi tragovi i svi zvukovi samo zbog<br />
nas malih, obi~nih ljudi koji vjeruju u Boga i<br />
njemu se mole.<br />
U prekrasnoj crkvi slu`ena je sveta misa za<br />
sve obitelji, prijatelje i za sve poginule i nestale<br />
branitelje. Skupili su se na misi ljudi iz cijelog<br />
svijeta, svih boja i rasa, ali s jednako sna`nom<br />
vjerom.<br />
Vjerom u bolje sutra, vjerom da }e jednog<br />
dana prestati krvoproli}e, da }e nestati gladi i<br />
rasne diskriminacije. Vjerom da }e bolesni<br />
ozdraviti . I na kraju s vjerom u ~ovjeka da }e<br />
pustiti prirodu da di{e kako to samo ona zna, a ne<br />
joj nametati svoje zakone.<br />
Me|ugorje nas je nadahnulo, u nama<br />
probudilo ono najljep{e - ostavilo je vidnoga traga<br />
na nama. Vra}amo se sa ~vrstim obe}anjem da }emo<br />
se uskoro opet vidjeti na istom mjestu.<br />
U toj misli nije nas omela niti olujna<br />
me}ava koja nas je neumorno pratila tijekom 18<br />
sati na{eg puta u povratku, preko Knina,<br />
Benkovca , opjevanog Velebita, zametene<br />
Kapele....<br />
Tako je moralo biti. Jer, u srcima smo<br />
ponijeli mir, spokoj i radost. Kada smo stigli u<br />
Zagreb, na licima nam se o~itovala `elja – idemo<br />
opet.<br />
Zoran [u}ur,<br />
Povjerenstvo za informiranje UHB-<strong>HEP</strong>-a<br />
64 <strong>HEP</strong> VJESNIK <strong>166</strong>/167 (206/207), <strong>studeni</strong>-<strong>prosinac</strong> <strong>2004.</strong>
Change language