Broj 166, studeni-prosinac 2004. - HEP Grupa

OTKRI]A
^iovo
pru`ila preko modrog mora, zatvaraju}i s
jugozapadne strane prostrani Ka{telanski zaljev.
Prelaskom mosta, koji se di`e tek u iznimnim
slu~ajevima te dva puta godi{nje prigodom
remonta, ne napu{ta se Trogir, ve} se tek prelazi na
drugu stranu Trogirskog kanala, me|u gusto
smje{tene ku}e mediteranskoga stila. Riva, koja je
istodobno i kratka {etnica, ubrzo zavr{ava u ACY
marini, u koju se slijevaju nauti~ari `eljni sidrenja u
Trogiru, gradu dragulju pod za{titom UNESCO-a.
Daljnje je pje{a~ko istra`ivanje nemogu}e, jer se
prema punti ^ubrijan nalazi smje{teno Trogirsko
brodogradili{te, vizualno ne i najpopularniji dio
lokalne panorame, ali svakako jedna od klju~nih
to~aka lokalnoga gospodarstva.
Cestom se zaobilazi brodogradili{te i dospijeva do
zaljeva skoro u cijelosti obrubljenog ku}ama i
apartmanima, na ~ijem dnu po~inje mjesto Gornji Okrug,
(pod sada{njim imenom spominje se od 1461. godine, a
bilo je smje{teno na obali pokraj `upne crkve sv.Tudora,
koja potje~e iz XI. stolje}a). Oko crkve se nalazi groblje u
~iju su mrtva~nicu ugra|eni ulomci predromani~kih
skulptura i pleterne ornamentike. Zapadno od Gornjeg
Okruga se nalazi uvala Racetinovac, u kojoj su o~uvane
ru{evine ljetnikovca Nikole Andreisa, profesora filozofije i
medicine u Padovi iz 16. stolje}a, koji je u kamen dao
uklesati natpis kako je nakon ~itava `ivota tek na ^iovu
na{ao svoj mir. Dalje prema izlazu iz zaljeva nalazi se
nedaleki Donji Okrug, preko kojeg se sti`e i do
istoimenog rta Okrug, najzapadnije to~ke cijelog ^iova.
OTO^I]I - IZVANREDNA ZA[TITA OD JUGA I
ZAPADNJAKA ZA ^AMCE I MANJE BRODICE
Dalje od njega, u vodama Trogirskog
akvatorija, pru`aju se oto~i}i i hridi slikovitih imena:
Kluda Velika koja je smje{tena najzapadnije, Gelera,
Pijavica i Balkun koji su zajedno grupirani, dok su
Kraljevac, Zaporinovac i Sv.Fumija najbli`e ^iovu.
Oto~i}i su izvanredna za{tita od juga i zapadnjaka
za ~amce i manje brodice, tako da ima usidrenih u
svako doba godine, a predio oko oto~i}a Sv.Fumija
se smatra i najljep{im sidri{tem tih voda.
Pribli`no tri kilometra isto~nije, na ju`noj strani
^iova, nalazi se jo{ jedna va`na lokalna nauti~ka postaja.
Rije~ je o uvali Mavar{tica, najboljoj za{titi od bure na
cijelom ju`nom dijelu ^iova. Kako udari tog jakog i
neugodnog vjetra znaju biti nagli i `estoki, ~esto je
upravo ta uvala jedino sigurno pribje`i{te u nu`di za
manje brodice koje se na|u u blizini. Za mirnijih
vremena, plovidba uz ju`nu obalu ^iova }e vas po~astiti
pogledom na surovu ljepotu kamenih stijena koje se
izgri`ene solju pretvaraju u prave klisure izbrazdane
udarima valova i jakog juga. Stijene su toliko
karakteristi~ne da u narodu postoji i poseban naziv za
njih – “imberi”.
CRKVICA I SAMOSTAN GOSPE OD PRIZIDNICE
UTO^I[TE IZBJEGLIMA PRED TURCIMA
S morske se strane lako ugleda crkvica i
samostan sveti{ta Gospe od Prizidnice, jednog od
najslikovitijih mjesta na ~itavom ^iovu, smje{tenog
u ju`nim klisurama poput orlovskog gnijezda.
Postanak gra|evina duguje nemirnoj povijesti na{ih
krajeva, jer je podignuta 1546. godine, devet godina
nakon pada Klisa u turske ruke. U stani{tima pokraj
crkve su `ivjeli pustinjaci i kr{}anski sve}enici
74 HEP VJESNIK 166/167 (206/207), studeni-prosinac 2004.
izbjegli iz krajeva koji su pali pod tursku vlast, a
poznato je da su do sredine 19. stolje}a tu obitavali
sve}enici glagolja{i, kao i oni latinskoga obrednog
jezika. Osim s mora, pristup je tom jedinstvenom
mjestu odnedavno omogu}en i putem od naselja
Slatine, koji se posljednjih stotinu metara pretvara u
slikovito panoramsko stubi{te napravljeno u litici.
Namjernici koji brodom obilaze ^iovo }e,
nedaleko od najisto~nijeg rta, ugledati ostatke
gra|evine od klesanog kamena. Narodni naziv je za
nju Stra`benica ili Dioklecijanova gomila, a rije~ je
doista o gra|evini iz tih vremena - ostacima
rimskog Jupiterova hrama. Kako je latinski naziv
“Templum Jovis”, iz njega je izveden jedan od
najstarijih povijesnih naziva otoka - “Caput Jovis.”.
KRIJES NA KAMENOJ GOMILI JO[ ZA ILIRA
MO@DA PRVI SVJETIONIK U POVIJESTI
ISTO^NOJADRANSKE OBALE
Sjeveroisto~na obala ^iova zapo~inje rtom koji
zatvara prometni morski prolaz prema vrhu splitskog
poluotoka i brdu Marjan, {irokim tek jednu nauti~ku
milju. Vjekovima je taj prolaz gledao brodove koji su iz
Ka{telanskog zaljeva isplovljavali prema otvorenom
moru ili iz daljina dovozili dobra i ljude u sigurnost dobro
naseljenog zaljeva. Stoga legende i neka naga|anja
govore kako je upravo na suprotnoj, Marjanskoj obali, jo{
za vrijeme Ilira postojala kamena gomila na kojoj je za
smanjene vidljivosti plamsao krijes, ~ine}i tako mo`da
prvi svjetionik u povijesti isto~nojadranske obale. Dalje
od rta ^iovo prema zapadu, mediteransko zelenilo
zasijeca svojom bjelinom napu{teni kamenolom,
podsje}aju}i na ~injenicu da je dio kamena koji je bio
potreban za izgradnju Dioklecijanove pala~e, prema
povijesnim pretpostavkama, isklesan robovskim radom i
dove`en iz kamenoloma s ^iova. Pribli`no ~etiri do pet
kilometara dalje prema zapadu se nalaze Slatine, jedno
od ve}ih i poznatijih polu/oto~nih mjesta. Istina, koja }e
ostati nepoznata za mnoge namjernike, jest da se naselje
Slatine i dio otoka ^iova nalazi, ne pod trogirskom, ve}
pod splitskom upravom, a posljedica je to podjele koja je
postignuta nakon rata izmedu Trogira i Splita 1243.
godine.
NA OTOKU VI[E IZVORA S IZVORSKOM,
POLUSLANOM VODOM
Prvi su stanovnici Slatina nepoznati, no za~etak
naselja, kao i ostalih na ^iovu, se ve`u za pustinjake i
drevnu duhovnost tog tipa koju je u IV. stolje}u uveo sv.
Atanazije Veliki prema pravilima sv. Benedikta.
Ugro`avani od raznih neda}a, kao i nadiranja novih
naroda i plemena sa sjevera, pustinjaci su se rado
sklanjali u pe}ine i druga nepristupa~na obitavali{ta na
otocima koja su bila manje dostupna, a klimatski vrlo
pogodna za nezahtjevan `ivot. Ime naselja je jasno
vezano uz pojam „slatina“, {to zna~i izvor.
Povijesni zapisi govore da je na otoku postojalo
vi{e izvora s „bo}astom“ (izvorskom, poluslanom) vodom.
Prvi je dokumentirani zapis o Slatinama ostavio trogirski
povijesni~ar Lu~i}, koji navodi da su se nakon pada Klisa
u turske ruke 1573. godine, stanovnici Velog Polja (u
Ka{telima) povukli na otok ^iovo „te tako pove}ali
stanovni{tvo Slatina, @edna i Okruka“. Izme|u ostaloga,
to jasno govori kako su sva navedena naselja postojala i
prije navedenog zapisa. Postoji va`an zapis iz 1726.
godine - napravljen je popis svih `upljana Slatinske `upe,
Uvala Mavar{tica, najve}a je uvala i najsigurnije sidri{te
na ju`noj strani ^iova
Uz more, gdjegod po{li, mali su moli}i i barkice kojima se
mje{tani, posjetitelji i vikenda{i ~esto otisnu u obli`nje
morske kanale ili Ka{telanski zaljev