1 Rad Cigani i Psi - Zoran Todorovic
1 Rad Cigani i Psi - Zoran Todorovic
1 Rad Cigani i Psi - Zoran Todorovic
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
4<br />
uvek mašine „visokog rizika“ za potencijalne posmatrače (infrazvučni top,<br />
instalacija visokog napona) i b) kao „(nus)produkte masovnih društvenih<br />
tehnologija“ (serumi, lekovi, dijete, otpaci u procesu plastične hirurgije,<br />
bihevioralni postupci na ulici, seksualni rad, rasna pitanja, isl). Pri tome,<br />
Todorović „Umetnički rad postavlja kao ’živo izvođenje’ kojim se novi<br />
mediji ili društvene tehnologije uvode u specifičnu izvedbenu situaciju<br />
potencijalnosti koja korespondira sa životnim situacijama.“ 6<br />
Pod fenomenom performansa podrazumeva se režirani ili nerežirani<br />
događaj koji autor ili grupa autora izvode pred publikom u realnom<br />
prostoru i vremenu. Umetničke projekte <strong>Zoran</strong>a Todorovića, Miško<br />
Šuvaković karakteriše kao „radikalni performans“ podrazumevajući<br />
pod ovim umetničke zahvate koji „provociraju kritične bihevioralne,<br />
telesne ili organske situacije i događaje na telu umetnika ili saučesnika<br />
u performansu.“ 7 Osnova njegovog rada sa telom jeste istraživanje<br />
afekta. Po istom autoru, pojam afekta treba razlikovati od pojma emocije:<br />
„Emocija je afekt sa određenim specificiranim sadržajem: emocija tuge<br />
zbog smrti drage osobe, radosti zbog pobede na sportskom takmičenju<br />
itd. Afektacija je samo dejstvo ili efekat intenziteta koji ima nekakav učinak<br />
na posmatrača, slušaoca, čitaoca ili učesnika, bez ukazivanja na posebni<br />
sadžaj emocije.“ 8 U tom smislu, emocija uvek ima izvestan kulturalno<br />
determinisani sadržaj dok je afekt reakcija na najčešće fiziološki nadražaj<br />
(afekt je najpre definisan u etičkoj teoriji Baruha de Spinoze a zatim i<br />
filozofiji čulnosti Anri de Bergsona). Tipičan primer jeste Todorovićev rad<br />
„Smeh“ ili instalacija „Top“: Todorovića interesuje isključivo fiziološka<br />
situacija u kojoj gas izaziva smeh ali pri tome ovaj smeh nije emocionalan<br />
već je hemijski i fiziološki afektiran, odnosno umetnik inscenira situaciju<br />
„u kojoj postoji samo smeh kao afektirano telo, a ne kao efekt sadržaja<br />
psihičkog/ emocionalog stanja radosti pojedinca, društvenog gesta<br />
identifikacije grupe istomišljenika itd. Afektacija je, zato, u opštem smislu<br />
intenzitet dejstva bez događaja.“ 9<br />
Na taj način, Todorović je eksplicitno u svom radu elaborirao načela<br />
bioumetnosti. Po istom tumaču njegovog rada, pod fenomenom<br />
bioumetnosti se podrazumeva umetnički projekat koji koristi naučna ili<br />
društvena međuodnošenja u stvaranju organskog ili „živog“ umetničkog<br />
6 ibid.<br />
7 ibid, str. 15<br />
8 ibid, str. 19<br />
9 ibid.<br />
Multikulturalnost, mediji, umetnost u državi<br />
Multikulturalnost, mediji, umetnost u državi<br />
vanrednog stanja 5 vanrednog stanja<br />
uzorka kao „umetničkog dela ili događaja unutar umetničkog projekta.“ 10<br />
Todorovićev rad jeste primer bioumetnosti pošto ukazuje na društvene<br />
mehanizme i procese savremenog oblikovanja života kao takvog<br />
(tehnologija, medicina, mehanizmi upravljanja i vladanja). Pri tome, u<br />
Todorovićevom radu moguće je izdvojiti dva pristupa u problematizovanju<br />
„biološkog“ karaktera savremene umetnosti: 1. anatomopolitički<br />
(karaktersitičan za njegovo pozivanje na iskustvo novih medija i<br />
performansa) a gde Todorović radi sa pojedinačnim telom/ telima i<br />
dejstvom tehnologije, odnosno medicine na njih i 2. biopolitički pristup<br />
(karaktersitičan za njegovo pozivanje na iskustvo art aktivizma i rada sa<br />
umetničkom dokumentacijom) a gde autor radi sa strategijama društvenog<br />
vladanja i dominacije (društveni mehanizmi kontrole, rasizma, seksualnog<br />
rada, bihevioralna ponašanja na ulici).<br />
Pojmovi anatomopolitičke i biopolitičke funkcije umetnosti se izvorno<br />
vezuju za poststrukturalističku teoriju Mišela Fukoa. Jedno od osnovnih<br />
pitanja koje pokreće Fuko u svojoj teoriji jeste šta je to moć i kako se<br />
ona u konkretnim društvima sprovodi. Po njemu, moć se ne rasprostire<br />
vertikalno kako to smatraju klasične društvene teorije (npr. forma države<br />
i društvenog ugovora); upravo suprotno, moć funkcioniše kapilarno,<br />
po principima raspoređivanja u prostoru (zatvaranje, raspoređivanje,<br />
razvrstavanje) i sređivanja u vremenu (podeliti vreme, isprogramirati rad).<br />
U praksi to znači da moć nije represivna u klasičnom smislu reči (moć<br />
autoritarnog vladara), pošto se moć ne poseduje već samo primenjuje i<br />
moć prelazi preko onih kojima se vlada podjednako kao i preko onih koji<br />
vladaju (jer je moć skup svih sila u odnosu). Moć se, dakle, sastoji od dva<br />
konstitutivna elementa: materije sile i funkcije sile. Funkcija podrazumeva<br />
postojanje dijagrama po kome se moć distribuira (znanje, diskurs-nauka<br />
poput medicine, npr.), a materija telo nad kojim se moć distribuira. U<br />
modernim društvima tako postoje dve čiste funkcije moći: anatomskopolitička<br />
i bio-politička funkcija, kao što postoje i dve materije moći: bilo<br />
koje telo i bilo koje stanovništvo. 11 Ova anatomopolitička i biopolitička<br />
funkcija je vidljiva i kada je u pitanju zapadna istorija umetnosti-kako ističe<br />
Norman Brajson, disciplinovanje tela jeste jedna od osnovnih karaktersitika<br />
evropskog slikarstva još od perioda renesanse. Brajson pravi razliku<br />
između Gaze (“duboki”, fiksirani pogled, “piljenje”) i Glance (letimičan, brz<br />
pogled). 12 Pod terminom Gaze pri tome podrazumeva specifičan, statični<br />
10 ibid, str. 15<br />
11 Žil Delez, Fuko, Izdavačka knjižarnica <strong>Zoran</strong>a Stojanovića, Sremski Karlovci, 1989.<br />
12 Norman Bryson, Vision and Painting. The Logic of the Gaze, Yale University Press, New<br />
Haven and London, 1985.