Tema broja: STewarT-ColberT - Zarez

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /277, 18. veljače 2010. 10Uspon kritičkeanimalistike: uključenjeoslobođenja životinja uvisoko obrazovanjeOno što se naziva “tradicionalnom animalistikom” trebalobi zamijeniti “kritičkom animalistikom”; zaokret od kritičketeorije prema onoj Martina Heideggera, Emmanuela Lévinasa,Julije Kristeve i Jacquesa Derridae imao je regresivne učinkeSteven Best“Sposobnost obuzdavanja subverzivne imaginacije imanipulacija njome sastavne su komponente svakogdruštva.”Herbert MarcuseUposljednja tri desetljeća animalistika je doživjelaeksponencijalni razvoj unutar akademske zajednice.U znanstvenom istraživanju, “animalističkiobrat” pogodio je humanističke i društvene znanosti iumjetnost; prešao je na polja kao što su psihologija, filozofija,antropologija, politička znanost, sociologija; ostavioje traga i na književnosti, povijesti, kulturnim i kritičkimstudijima te umjetnosti, geografiji, filozofiji, feminizmui queer teoriji. Na sveučilištima i fakultetima u SjevernojAmerici, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu,odsjeci koji se bave tom disciplinom nude najmanje 40kolegija. Obrat se očituje i u eksploziji članaka, knjiga,konferencija te akademskih programa koji se osnivaju odKanade do Novog Zelanda.— Poput Frankfurtskeškole, kritičkaanimalistika ujedinjujedruštvenu teoriju,politiku, a također ikritiku kapitalističkedominacije, urevolucionarnomprojektu transformacijedruštva i psihologije —Teorijske kule bjelokosne Navedeni će setrendovi nedvojbeno nastaviti, a animalistika će se razvitiu novim i poticajnim smjerovima. S rastom njezine popularnosti,ta će nova perspektiva postati sve prihvaćenijaunutar znanosti i, nadamo se, unutar javne sfere općenito.Unutar desetak godina programi “Animalistike” globalnoće se znanstveno institucionalizirati i zauzeti zasluženomjesto uz ženske studije, afroameričke i chicano/chicanastudije, studije invaliditeta i queer studije. (Kako bi sespriječila zabuna, “Animalistika”, pisana velikim početnimslovom, označava institucionalizirani program ili odsjek,dok se “animalistika” odnosi na relevantne istraživačkeorijentacije, tekstove, diskurs i znanja, bez institucijskogpredznaka.) Rastuća popularnost animalistike, zaslužnaza to što se ona s teorijske margine preselila u akademskimainstream, ujedno je pohvalna i vrijedna žaljenja. Naime,dok animalistika postaje potencijalna sila prosvjećenja ipromjene javnih stavova i ponašanja prema životinjama,oni koji se zalažu za nju u akademskom svijetu mogu jeunaprijediti samo zadobivanjem ugleda, uvjerljivosti i prihvaćenosti,što se pak može ostvariti samo ublažavanjemprijetnje koju predstavlja kritika ljudskog supremacizma,zapadnjačkog dualizma i ljudskog izrabljivanja neljudskihživotinja. Diljem svijeta filozofi, sociolozi, povjesničari,književni kritičari i drugi koji su prihvatili to fascinantnoi plodno polje istraživanja, traže svoje mjesto unutarznanosti, ne shvaćajući da se animalistika nalazi u velikojopasnosti da bude neutralizirana i svladana, kao da jekorporativno-birokratska mašinerija te njezini kodovii logika već nisu dovoljno ušutkavali i oslabili. Kad sejednom oformi u sterilnom, hijerarhijskom i represivnomokružju akademskog svijeta, animalistika će se, kao i svakodrugo znanje i diskurs, vezati uz apstraktne, tehničke iapolitične kodove i diskurse poznate maloj skupini ljudite se tako pretvoriti u akademski tržišni proizvod i robu.Faustovski ugovor koji svaka disciplina ili profesor/icapotpisuje sa svijetom znanosti zahtijeva pokoravanje logiciapstrakcije, prihoda, korisnosti i karijerizma; također, toisključuje nadopunjavanje teorije praksom (osim ako neželite riskirati svoj ugled kao “znanstvenici”). Prije svega,to znači da disciplina ili profesor/ica nikad neće posumnjatiu legitimitet društvene moći i organizirati se protivnje jer su velike šanse da ćete u tom slučaju biti prognaniiz kule bjelokosne.Recept za “uspjeh” animalistike – visoka razina apstrakcije,velikodušna upotreba postojećih i novih oblikažargona, usmjerenost na “teoriju zbog teorije”, izbjegavanjedruštvenih sukoba (bez obzira na njihovuintelektualnu kontroverznost), izbjegavanjepolitičke uključenosti i “ekstremista” i “radikala”koji se bore za prava životinja – takođerje recept za njezin neuspjeh, nakon štoje znanost oslabi, ukroti i neutralizira. Kaoposljedica toga, ključna etička, društvena,politička i ekološka pitanja izrabljivanjaživotinja zakopana su u gustim teorijskimmrežama; razumljivost i snaga jasne komunikacijezamijenjena je žargonom i teškoprohodnim jezikom dostupnim samo stručnjacima;politički nabijena pitanja bivajudepolitizirana; teorija je odvojena od prakse,otpora i borbe. A sve se to odvija usred novekrize istrebljenja, dok se posljednja, koja jes lica Zemlje izbrisala dinosauruse i više odpolovice postojećih vrsta, dogodila prije 65 milijuna godina.S odjecima globalnih klimatskih promjena započelaje golema planetarna društvena i ekološka kriza.Institut za kritičku animalistiku Norupe i pukotine u paradigmi animalistike koja je na pomoluotvaraju prostor za radikalne intervencije. U ovomeseju naglašavam važnost pozitivnih strana i doprinosaanimalistike, ali najvažniji uvidi i posljedice izazova kojiona predstavlja humanističkoj povijesti i pitanje pogubnogdualizma između ljudskih i neljudskih životinja nedostupnisu i nejasni zbog ezoteričnog jezika, ravnodušnosti i apolitičkogstava. A sve se to događa dok svijetom vlada kriza idok se nalazimo na najvažnijem raskrižju u cijeloj povijestičovječanstva. Ono što nazivam “mainstream”, odnosno“tradicionalnom animalistikom” trebalo bi se zamijeniti“kritičkom animalistikom”. Ja i moji kolege iz Institutaza kritičku animalistiku (ICAS) već gotovo deset godinapokušavamo razviti taj oblik u teoriji i praksi.Ta je alternativa suhoparnoj, šokantno nepristranoj isamozadovoljnoj prirodi tradicionalne animalistike u porastu,dok neuspjeh i nemoćnost bjelokosnog razmišljanjapostaje sve jasnija u vrijeme velike društvene i ekološkekrize. Dok tradicionalna animalistika ostaje zatvorena uakademskim katakombama, kritička animalistika želi dokinutii premostiti opreke između teorije i prakse, fakultetai zajednice, znanosti i građanstva, kako bi filozofija (uširem smislu riječi) ponovo postala sila promjene i kakobi se intelektualci vratili u sferu javnosti. Nasuprot tradicionalneanimalistike, kritička animalistika teži rasvjetljavanjuproblema i želi ponuditi rješenja živim, jasnim irazumljivim jezikom. Otvoreno iskazuje svoju eksplicitnoetičku i praktičnu predanost dobrobiti planeta i slobodisvih životinja da žive u blagostanju. Suprotstavlja se svakomobliku diskriminacije, hijerarhije i potlačivanja, kaoskupini problema koje je potrebno iščupati s korijenom,a ne samo porezati grane. Podupire građanski neposluh,direktnu akciju i ekonomsku sabotažu. Promiče i stvaranjekompromisa i savezništvo kao sredstva promicanja dalekosežnihdruštvenih promjena koje mogu osloboditi savživotinjski život i dinamični prirodni svijet od kolonizacijei okupacije elita te ih zaštititi od globalnih klimatskih promjenakoje postaju sve snažnije.Doprinos tradicionalne animalistikeInternacionalno, transdisciplinarno i pluralističko poljeanimalistike na mnogo se načina opire jednostavnoj karakterizacijii generalizaciji. Što je još važnije, radi se ojoš uvijek mladoj strukturi koja se tek razvija (čak i akoje teoretiziranje i apolitičnost okamenjuju) i zadržavasvojevrstan “divljezapadni” pristup kojim je sve dopušteno,što djelomično objašnjava njezinu široku privlačnost.Animalistika znači različite stvari različitim ljudima – ukoje se ubrajaju zaštitnici životinja, no i mesojedi, specisti,zagovaratelji vivisekcije i razni ljudski supremacisti teeksploatatori životinja. (…)Za znanstvenike čiji je interes za životinje isključivoapstraktan i teorijski, samo zanimljiva tema za istraživanjei oblik akademskog kapitala, problem ne postoji. Ali zasvakoga tko razumije stvarnu, konkretnu patnju životinjai logične posljedice – primjerice veganstvo i oslobođenježivotinja – do kojih bi došlo kad bismo životinje vrednovalikao živa bića, a ne kao znakove, referente, tekstove i publikacije,kontradikcija koja se sastoji u tome da specisti radena polju animalistike je zapanjujuća. U ovakvom žaljenjavrijednom kontekstu, stara izreka da je “štakor stvar ukoju ubrizgaš kemikalije kako bi proizveo znanstveni rad”,treba se izmijeniti u: “životinja je objekt, znak, referent ilipovijesna apstrakcija koju reificiraš i alegoriziraš kako biproizveo knjigu, članak ili izlaganje za konferenciju”.Na sramotnom popisu organizacije H-animal list nalazilasu se ograničenja, kontradikcije, licemjernost i nelogičnostsvojstvena tradicionalnoj animalistici, kao što jei ona da pojam “animalistika” ne nosi nikakvo značenjesve dok ne postane konceptualni “transformer” koji semože oblikovati, ukalupiti i preobraziti prema vlastitomnahođenju. Postalo je jasno da osoba koju zanima istraživanjei objavljivanje radova iz polja animalistike ne moranužno osjećati moralnu obvezu prema životinjama; samotrebate posjedovati znanstvenu “znatiželju” za istraživanjemeđuovisnosti ljudi i životinja, istu fetišiziranu znatiželjukakva je potrebna želite li se baviti izumom rimskog kanalizacijskogsustava ili ulogom eunuha u kineskim dinastijama.Jednaki stav prema “znatiželji”, jednaki nemorali nedostatak osjećaja za “predmet istraživanja” svojstvenje i onima koji izvode vivisekciju te nadahnjuje najgoremoguće zamislive i najstrašnije “eksperimente” (primjerice,uništavanje osjetila, odvajanje od majke, poticanjeovisnosti o kokainu i LD50 – smrtonosne doze tvari kojimase ubije polovica “testirane skupine” kako bi se provjerila