Tema broja: STewarT-ColberT - Zarez

RAZGOVORzarez, xii /277, 18. veljače 2010. 32RAZGOVOR: Oliver FrljićŠkare, fućkanjei izvedbenerekonstrukcijes Oliverom Frljićem razgovaramo o njegovimrekonstrukcijama hepeninga Cut Piece (1964.)Yoko Ono i akcije 100 (Fućkanje) TomislavaGotovca iz 1979. godineSuzana MarjanićKoliko mi je poznato, tvoja je prva rekonstrukcija bilarekonstrukcija hepeninga Yoko Ono Cut Piece iz 1964.godine u izvedbi Anice Tomić 15. listopada 2007. u povoduotvorenja prve specijalizirane kazališne knjižare uHrvatskoj, u Teatru &TD. Dakle, zašto baš taj performansi za tu prigodu?– Taj performans potpuno ovisi o publici, o njihovoj spremnostida se popnu na pozornicu, uzmu škare i izvedbenose u njega uključe. Odlučio sam se upravo za njega jer sumoguće različite interpretacije: od onih koje naglašavajudruštvene mehanizme submisije ženskog subjekta do onihkoji se bave etičnošću same izvedbene akcije. Naime, ako seodlučite uzeti škare i izvedbeno intervenirati na izvođačici,vi pristajete biti dio tih društvenih mehanizama, pristajetena jednu krajnje negativnu objektivizaciju performerice.Ukoliko se ne odlučite, na određeni način paralizirateizvedbeni mehanizam performansa, i njegovu implicitnu ieksplicitnu kritiku spomenutih mehanizama.Škare, šampanjac i tortaMože li se navedena izvedbena praksa zvati rekonstrukcijoms obzirom da je došlo do značajnog, dakako, namjernogpomaka značenja performansa kao i prigode izvedbe?Naime, performans, točnije hepening Yoko Ono, već usamom naslovu sadrži destruktivan glagol “rezati”, “reži”,a ti si ga zajedno s Anicom Tomić modificirao u izvedbenuprigodu otvorenja uz šampanjac i slavljeničku tortu.– Mislim da jest riječ o rekonstrukciji jer me je zanimalaupravo vrsta znanja koju ponavljanje ovog performansaproizvodi u bitno različitom povijesnom, kulturnom i izvedbenomkontekstu. Svakoj je rekonstrukciji jasno da ne možerekonstruirati originalni izvedbeni kontekst niti bi to trebaobiti njezin zadatak, nego se bavi bilježenjem izvedbene razlikeizmeđu originalne izvedbe i njezine rekonstrukcije.Kao što se istraživanje u sklopu East Dance Academy fokusiralona one projekte u kojima se suvremeni ples pojavljivaobez obzira na njegov institucionalni izostanak i nepostojanjeformalne edukacije u tom polju te su rađene rekonstrukcijetih projekata ne kao neka historiografija, nego način da mislimpoziciju i značenje suvremenoga plesa danas, tako je imoja ideja s rekonstrukcijom performansa Cut Piece YokoOno bila ta da vidim što se događa s jednom izvedbenompraksom, koja je u svojim počecima deklarativno odbijaladominantne modele reprezentacije i njima pripadajućerepetitivne cikluse, kad se ponovi, i to upravo u reprezentativnomkontekstu tih modela reprezentacije.Nadalje, koliko mi je poznato, tvoja je druga rekonstrukcija- rekonstrukcija Gotovčeve akcije 100 (Fućkanje). Kako siuspio rekonstruirati zvučnu matricu tog zvučnoga objekta— Svakoj je rekonstrukcijijasno da ne može rekonstruiratioriginalniizvedbeni kontekst niti bi totrebao biti njezin zadatak,nego se bavi bilježenjemizvedbene razlike izmeđuoriginalne izvedbe i njezinerekonstrukcije —s obzirom da filmski snimak akcije, koji susnimili Silvestar Kolbas, Daniel Riđički, FedorVučemilović i Boris Popović, nema zvukate koji je razlog nepostojanja zvuka?– Nisam išao u rekonstrukciju zvučne matrice,nego sam se prvenstveno fokusiraona Gotovčev skript i instrukcije koje je onsadržavao. Tu se radi o jednoj vrsti soundscapea,o prostornom seljenju zvuku. Ovoje, samo na temelju njegova skripta, teškozamislivo dok se ne proba s izvođačima. Jerprecizno izvođenje instrukcija iz prvog dijela donosi jednozanimljivo kretanje zvuka i promjene u njegovim intenzitetima.S druge strane, izostanak zvuka u snimci akcije dajemogućnost veće koncentracije na specifičnu gestualnost kojaje prisutna u izvedbi.Iako je Gotovac u većini razgovora tvrdio da ga je prvenstvenozanimalo istraživanje zvuka, zbog čega je ipak akcijuzavršio neplanirano - razgolićivanjem?– Gotovčevo razgolićivanje nije akcija koja je zabilježenau skriptu. Po njegovim riječima, on je to napravio za ljudekoji su se tamo okupili. Ali Gotovčevo je obnaživanje uvijekpredstavljalo neku vrstu izazova normiranim reprezentacijamai idealizacijama muškoga tijela u socijalističkoj umjetnostipa pretpostavljam da je i ovdje imalo takvu funkciju.Kvadratura partitura i fućkaliceMolim te, pojasni značenje ispisivanja partitura u svakipojedini kvadrat: prostor izvedbe akcije - veliki kvadrat od100 m2 ucrtan na podu i podijeljen na sto manjih kvadratadimenzije 1 m2. Odnosno, što točno znači sistem notacijei partitura izvedbe (dijelovi A, B, C, D i E)?– Svaki kvadrat je prostor za jednog izvođača. Dakle, zarealizaciju je akcije potrebno sto izvođača. Na podu ispredizvođača upisana je njegova partitura. Iako se čini da svakiizvođač izvodi uniformno, njihova se individuacija događakroz činjenicu da svatko od njih ima različitu partituru.Partitura se sastoji od pet stavaka: A, B, C, D i E, i nizova.Izvođač čeka trenutak kad voditelj izvedbe prozove slovo ibroj ucrtane ispred njega i onda zviždi u trajanju koje kontroliraasistent izvedbe (dvije sekunde). U drugom dijelu samvoditelj ulazi u prostor kvadrata i istim redoslijedom izvodipartituru, prolazeći sve kvadrate i sve kombinacije.Kako navodiš u tekstu o bečkoj rekonstrukciji akcije 100,objavljenom u novom broju Frakcije (broj 51/52), Gotovacje istaknuo da je struktura projekta 100 smišljena irazrađena “toliko jednostavno za jednu razinu svijesti,toliko više zamršeno za drugu, ali ono što će se po svojprilici dobiti (za većinu slušalaca-promatrača),bit će jedan zvuk. A taj sezvuk može zvati A1 ili D3”. Molim te,pojasni tu jednostavnost u složenosti,odnosno složenost u jednostavnostitoga zvuka?– Zvuk je jednostavan jer je u principuto jedan ton. Svi izvođači imaju iste zviždaljkei izvode isti ton. Zanimljivo jeda ovaj zvuk, iako se radi o jednom teistom zvuku, Gotovac u svom sistemunotacije različito označava. Bez obzirabila njegova oznaka A1 ili D3, riječ jeo istom zvuku. Međutim, ono što ovajOliver Frljić i Anica Tomić: rekonstrukcijahepeninga Cut Piece (1964.) Yoko Onosistem notacije radi zapravo je prostorno seljenje zvuka ipromjene u njegovom intenzitetu. On je i još jedan u nizuizazova prevladavajućem sistemu glazbene notacije.Bečka rekonstrukcija akcije 100Koje si sve prethodne istraživačke radnje izveo za rekonstrukcijute akcije? U spomenutom članku, objavljenomu Frakciji, spominješ razgovor s Tomislavom Gotovcem(Antonio G. Lauer), a na YouTubeu možemo vidjeti kako siproveo i razgovore s pojedinim sudionicima akcije.– U prvoj fazi rada koncentrirao sam se na Gotovčev skriptobjavljen u časopisu Čovjek i prostor (broj 2, 1981.) te različitenovinske prikaze i drugu građu koja je bila uključenau ovaj broj časopisa. Tamo se, između ostaloga, nalazila iprekršajna kazna koju je Gotovac morao platiti zbog ometanjajavnog reda i mira. Zatim sam kao građu koristio većspomenuti video na kojem je bila s nekoliko kamera (alibez zvuka) zabilježena akcija. Kroz taj materijal mogao samrekonstruirati točan prostor na ondašnjem Trgu Republikegdje je akcija izvedena. Tu su bile vidljive i neke stvari kojesu samoj akciji prethodile i koje su se dogodile kasnije –npr. cijela intervencija policije, reakcija okupljenih, vođenjeGotovca u jedan od obližnjih haustora gdje mu policijauzima osobne podatke itd. Nakon toga sam razgovarao i sGotovcem koji je dao svoju interpretaciju akcije te me upoznaosa samim kontekstom u kojem je akcija pripremanai izvedena. Tu mi se učinila jako zanimljiva činjenica da jeakciju naručila institucija (isto se meni dogodilo s bečkomrekonstrukcijom koju je naručila uprava Tanzquartier Wien).Također je bilo zanimljivo da su se ta ista institucija, Muzičkibijenale, i njezin direktor, Nikša Gligo, od te Gotovčeveakcije ogradili kad je Gotovac izveo svlačenje koje nijebilo skriptirano i da su inzistirali na tome da ga se sudskiprocesuira. Na kraju sam intervjuirao pojedince koji su usamu akciju bili posredno ili neposredno uključeni: HrvojaTurkovića kao člana savjeta Muzičkoga bijenala, SilvestraKolbasa i Borisa Popovića kao snimatelje akcije, ŽivoradaTomića, redatelja filmskog zapisa akcije te Ivana Paića kojije tijekom akcije bio Gotovčev asistent.U navedenom članku u Frakciji kao da iznosiš razočaranjezbog toga što Gotovac nije uključio u kontekst svoje akcije100 i političko značenje te izvedbe, odnosno, ostao je nainterpretaciji akcije kao polja istraživanja zvuka na traguJohna Cagea. Da li je Antonio Gotovac Lauer prihvatio tvojekontekstualno punjenje svoje akcije?– Ne bih rekao da je riječ o razočaranju. Mislim da je Gotovacradio u specifičnom društveno-političkom vremenu(podsjetit ću samo na činjenicu da je Josip Broz Tito nekolikodana prije same akcije bio primljen u Ljubljani na liječenje)i da je inzistiranje na akciji kao istraživanju zvuka na traguJohna Cagea bio način da se projekt uopće realizira. Njegovoobnaživanje u drugom dijelu po meni je jasan pokušaj da se