Tema broja: STewarT-ColberT - Zarez

Knjigezarez, xii /277, 18. veljače 2010. 42Život izazvantradicijskomkulturomZbornik radova posvećen je nekadašnjoj ravnateljiciInstituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu Zorici Vitez,a okuplja raznovrsne znanstvene, stručne, fotografske isentimentalne prilogeJelena Marković“Kada sam bila mala, željelasam biti plesačica.” Takoje priču o sebi započelaZorica Vitez na nedavnom svečanom okupljanjuu Institutu za etnologiju i folkloristikupovodom zbornika iznenađenja kojisu njoj u čast priredile Naila Ceribašić iLjiljana Marks. Njezin profesionalni i životniput doista je započeo tom dječjomželjom. Plesala je u Ladu. U Institutu sezaposlila 1966. godine i tu provela svoj radnivijek. Autorica je znanstvenih monografijao tradicijskim oblicima nevjenčanog braka,znamenjima smrti, hrvatskim svadbenimobičajima, a pisala je i brojne znanstveneradove o etnološkim i folklorističkim temama.Zajedno s Aleksandrom Muraj uredilaje sintetičko djelo hrvatske enologije ifolkloristike Hrvatska tradicijska kultura: narazmeđu svjetova i epoha koje je objavljenona hrvatskom, engleskom i španjolskomjeziku. Ravnateljica je Međunarodne smotrefolklora, autorica etnografskih izložbi,urednica serije nosača zvuka i slike, scenaristicaetnografskih filmova. RavnateljicomInstituta za etnologiju i folkloristiku bila jeod 1986. do 1999. godine. Zorica Vitez danasje umirovljena znanstvena savjetnica.Netipičan profesionalni putKao pripadnica najmlađeg naraštaja djelatnikaInstituta čula sam naoko vrlo oprečnedojmove o suradnji sa Zoricom Vitez, kojisu se i pomoću ovog zbornika stopili u jedinstvenusliku. S jedne strane, govorili suda je jako stroga, čemu nikada nisam posvjedočila.S druge strane, govorili su daosobnošću, znanjem i iskustvom inficiraljude istraživačkom, radnom i životnomenergijom. Brojnost i raznovrsnost prilogakoji su okupljeni pod naslovom zbornikanjoj u čast svjedoče o iznimnoj osobi i znanstvenici,znatiželjnoj i odlučnoj ženi koja jeoko sebe okupljala suradnike raznovrsnihprofesionalnih i životnih putova. Zbornikskrojen po njezinoj mjeri, kako to samakaže, doista potvrđuje netipičan profesionalniput u kojem je spojila istraživački rads primjenom i popularizacijom znanosti.Takav put potvrđuje i forma zbornika, priličnoraskošnog u usporedbi s uobičajenimstrukovnim izdanjima. Jedinstven je i sadržajem,jer okuplja raznovrsne znanstvene,stručne, fotografske i sentimentalne priloge.Svima im je zajednička ili izravna (katkada,neupućenima i pomalo skrivena) tematskai problemska bliskost sa znanstvenim opusom,primjenom znanja i popularizacijomstruke Zorice Vitez, ili profesionalna i čestoprivatna bliskost sa slavljenicom. Raznolikepriloge dalo je čak četrdeset autora. Urednicezbornika okupile su ih u tri cjeline.U prvoj cjelini su prilozi koji se naslanjajuna slavljeničine znanstvene radove.Aleksandra Muraj piše o privatnimsvetkovinama (obljetnicama mature, promocijamana Sveučilištu, jubilejima rada,udajno-ženidbenim problematikama) prvadva desetljeća 20. stoljeća u Zagrebu istražujućipriloge u tiskovinama. Vitomir Belajpiše o trenutku rane prošlosti Zagreba prijeZagreba, trenutku iz vremena kada je nastajalodanašnje ime grada. Krhotine živetradicije stare “tuce stoljeća”, kako piše,svojom gotovo nevjerojatnom opstojnošćuizazivaju u zanesenjaka “svetu jezu”.Nekoliko se priloga tematski i metodološkioslanja na znanstvene radove i monografijeZorice Vitez o svadbenim običajima. Dijelomje o njima pisala Aleksandra Muraj uspomenutom prilogu. Grozdana Maroševićpropituje dio glazbene sastavnice svadbena području Karlovačkog Pokuplja koji jepovjeren sviračima. Vesna Čulinović-Konstantinovićnapisala je prilog o nekim običajimasklapanja braka iz vizure promjenaodnosa u obitelji i lokalnoj društvenoj zajednici.Prilog o svadbenim običajima napodručju Žminjštine dala je Ivana Polonijo.Ana-Marija Vukušić problematizira vlastitostudentsko čitanje monografije Zorice Vitezo tradicijskim oblicima nevjenčanogbraka s refleksivnim osvrtom na svoja prvastudentska terenska iskustva u okvirimakulturnopovijesne metodologije.Izazov tradicijske kulture. Svečanizbornik za Zoricu Vitez, ur. NailaCeribašić i Ljiljana Marks; Institutza etnologiju i folkloristiku,Zagreb, 2009.“Ružna” tema Druga velika tema ZoriceVitez bila je običaj obilježavanja mjestasmrti u iznenadnim okolnostima uslijedprometnih nesreća, koju je 1988. uokvirila umonografiju Znamenje smrti. Baveći se tomtemom, odbijala je komentare i mišljenja daje tema “ružna” ili “nezgodna” smatrajućiih nestručnima i neznanstvenima. Dijelomi zbog njezina nepokolebljivogstava, dvadesetak godina kasnije,Jasna Čapo Žmegač pišeprilog antropologiji smrti i umiranjana primjeru umiranja vlastitihroditelja, čime je pokazalada antropolog više ne samo dane može i ne smije, nego ni neželi ništa “sakriti”, i da su našiživoti i životi naših bližnjih, kaoi njihove smrti i naše suočavanje s njima teprocesi intimnog žalovanja, srasli s našimznanstvenim radom.“Od smrti nema lijeka”, “Sve znam, mane znam kad ću umrijeti” – samo su nekeod hrvatskih narodnih poslovica o poimanjusmrti uvrštenih u prilog Josipe Tomašići Stipe Botice.Zorica Vitez bavila se životnim i godišnjimobičajima, što je teologa i etnologaDragana Nimca potaknulo da zborniku priložistudiju o uskrsnim običajima i crkvenimobredima u Zatonu kraj Šibenika. JadrankaGrbić pridružuje se prilogom o Hrvatimau Slovačkoj od 1967. godine, kada je ZoricaVitez terenski istraživala potomke tzv. starehrvatske dijaspore, do danas kada je jošizraženije “multipliciranje zavičaja, domovinai etnonima”. Ljiljana Marks autorica jepriloga o bajci nekoć i danas: od hrvatskihzbirki iz 19. stoljeća, goleme građe koju suprikupili suradnici Instituta od 1950-ih do1980-ih godina iz gotovo čitave Hrvatske,do recentnih primjera narednih egzistencijabajke koje otvaraju vizuru iz koje se bajkamože promatrati “kao izreka, asocijacija,aluzija, metafora”. Zbornik donosi i prilogeo amuletskom nasljeđu u martinskojknjiževnosti Antonije Zaradije Kiš, pregledpovijesti istraživanja hrvatskog guslarstvaJakše Primorca i Joška Ćalete, a Erika Krpanpiše o odnosu hrvatskoga pjesništva iglazbe. Zvonko Martić, otac karmelićaniniz Bosne i Hercegovine, priložio je zbornikuvrlo zanimljiv tekst i iz pozicije etnologa ietnografa amatera.Posljednja dva priloga prve cjeline odlikujuse često ironičnim, ali time ne i manjeistinitim promišljanjima jednog slovenskogi jednog hrvatskog istaknutog predstavnikastruke. Marko Terseglav iz Glasbenonarodopisnoginštituta u Ljubljani, dugogodišnjiprijatelj ne samo Zorice Vitez, nego i cijelejedne generacije institutskih kolega, priložioje zanimljivu studiju o radovima mlađihslovenskih etnologa i antropologa u svjetlunovih i starih problema struke o kojima je,kako piše, često raspravljao sa slavljenicomkojoj je zbornik posvećen. Ivan Lozica uTraktatu o prioritetima raspravlja o zamišljenimi ostvarenim prioritetima strukekroz više od pola stoljeća, kao i o društvenim,političkim, tržišnim i inim silnicamakoje će prioritete struke preslagivati u vremenimakoja dolaze.— Zbornikpotvrđujenetipičanprofesionalni putu kojem je spojenistraživački rads primjenom ipopularizacijomznanosti —Baka Zora Druga cjelina zbornikaokuplja radove koji se tiču primijenjenograda kojemu je Zorica Vitez posvetilapuno stručne i životne energije. TvrtkoZebec svoj je prilog posvetio razmatranjunematerijalne kulturne baštine u kontekstuUNESCO-ve Konvencije za njezinoočuvanje iz perspektive djelatnosti Instituta.O problemima plesnog folklorizmasvoj je prilog dao Mirko Ramovš. NailaCeribašić piše o produkciji baštine na primjeruobnove pojanja u perojskih Crnogoraca,o opredmećivanju glazbene prakse,tj. o njezinu svođenju na fond pjesama.Sanja Kalapoš Gašparac u svom priloguraspravlja o složenoj mreži odnosa ljudi,disciplina, djelatnosti, potreba, ponuda ipotražnje na primjeru kulturnog turizma imogućnostima koje struka ima u poticanjui posredovanju tih odnosa. Snježana Zorićpropituje tzv. postkolonijalni dijalog naprimjeru Bornea. Drugu cjelinu zatvaraprilog Nives Rittig Beljak i Mirjane Randićkoje predstavljaju izložbu Svijet hraneu Hrvatskoj.Treća cjelina okuplja posvete, pisma,čestitke i crtice o suradnji sa slavljenicomiz pera premijerke Jadranke Kosor,ministra Bože Biškupića, akademkinjeMaje Bošković-Stulli, nedavno preminulogakademika Jerka Bezića, više kustosiceMuzeja Slavonije Osijek Vlaste Šabić,Blanke Žakule, Lidije Bajuk, Dinka Sule,šoltanskog pjesnika, kako sam kaže, “malogčovika”, čije zanimanje za tradicijskukulturu Zorica nije gledala “naduto s visoka”već mu je, kao i mnogim drugima,pružala potporu u nastojanju da se tradicijskakultura očuva i vrednuje. Fotografskepriloge Zorici Vitez poklonio jeVido Bagur, njezin dugogodišnji prijatelji suradnik. Bogatu bibliografiju slavljenicepriredila je Anamarija Starčević Štambuk,a pregled etnološke i folklorističke građe uInstitutu Mirela Pavlović i Koraljka KuzmanŠlogar.Zorica Vitez danas je, kako i samakaže, baka Zora. Govorila je koliko uživau ulozi bake. Teren na kojem građa zaetnografiju djetinjstva pred njom buja kaošto je bujala i u doba djetinjstva njezinekćeri, o čemu je u više navrata pisala, kaoi njezina najava umirovljeničkih aktivnosti,obećava još inovativnih studija bakeZore.