<strong>AR</strong> <strong>2010</strong>/2Beatriz Tomšič ČerkezArhitektura med gradnjo in rušenjem identiteteViri in literaturaBachelard, G. (2001): Poetika prostora, Študentska <strong>za</strong>ložba, Ljubljana.Bernik, S.(2002): Arhitekt/Architect Zlatko Ugljen, Međunarodnagalerija portreta, Tuzla.Bevan, R. (2007): The Destruction of Memory: Architecture at War,Reaktion Books London.de Condappa,P. (2008): Cultural Genocide in Bosnia-Herzegovina;Destroying Heritage, Destroying Identity. V:http://traumwerk.stanford.edu:3455/culturesofcontact/admin/download.html Giddens, A. (1984): The Constitution of Society: Outline of theTheory of Structuration, Polity Press, Cambridge.Jones, M. (2003): The Slaughter of Cities: Urban Renewal as EthnicCleansing, St. Augustine’s Press, Chicago.Hasandedić, H. (1990): Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini,El Kalem, Sarajevo.Ignatieff, M. (1999): The Warriors Honor - Ethnic War and theModern Conscience, Vintage, London.Lynch, K. (1998): La imagen de la ciudad, Editorial Gustavo Gili,SA., Barcelona.Maalouf, A. (2003): In the Name of Identity: Violence and the Needto Belong, Arcade Publishing, New York.Purini, F. (1986): La arquitectura didáctica. Consejeria de culturay educación de la comunidad autónoma, Murcia.Ratković, A. (2003): Grad Vidoški, prilog istraživanju iobnovi, Hercegovina, časopis <strong>za</strong> kulturno i historijskonaslijeđe, br. 15-16, 7-16.Riedlmayer, A. (2002): Destruction of Cultural Heritage inBosnia-Hercegovina, 1992-1996: A Post-war Survey ofSelected Municipalities.Tschumi, B. (2001): Architecture and Disjunction, The MIT PRESS,Cambridge, Massachusetts.Zevi, B. (1976): Saber ver la arquitectura. Ensayo sobre lainterpretación espacial de la arquitectura, Editorial Poseidon,S. L., Barcelona.Double-attack-on-a-societyshttp://www.smh.com.au/news/opinion/double-attack-on-asocietys-foundations/2006/02/26/1140888744141.html?page=fullpage .doc. dr. Beatriz Tomšič Čerkezbeatriz.cerkez.tomsic@gmail.comUL Pedagoška fakultetaOddelek <strong>za</strong> likovno pedagogiko30
Vjekoslava Sanković SimčićIntegracija staro-novoIntegrating the old and new<strong>2010</strong>/2 <strong>AR</strong>UDK 711.168COBISS 1.02prejeto 15. 9. <strong>2010</strong>izvlečekVključevanje starega z novim ima v procesu <strong>za</strong>ščite inrevitali<strong>za</strong>cije kulturne dediščine široko uporabno vrednost.Problem je tako <strong>za</strong>pleten kot je kompleksen sam postopekvarovanja dediščine in njene aktivne <strong>za</strong>ščite. V postopkihizvedbe je nujno upoštevati znanstvene aksiome in načela stroke.Kjer ni mogoče izvesti konservatorsko restavratorskega posegavzpostavitve integritete avtentičnih vrednot na originalni načinz izvirnimi elementi, mora nov poseg odslikovati sodobnetehnične in tehnološke dosege svojega časa.Bojazen pred neuspehom sodobnih arhitekturnih posegov vodiv izbor manj <strong>za</strong>htevnih rešitev: v metodo 'falso storico' ali vprilagajanje rešitev, ki se diskretno vključujejo v obstoječodediščino.Anali<strong>za</strong> karakterističnih izvedb integracije staro - novo izSarajeva, Mostarja, Jajca in iz Splita dobro osvetljuje odnosjavnosti, služb varovanja kulturne dediščine in sodobnihgraditeljev do vrednot, do pomena in integritete arhitekture.Končni cilj je poka<strong>za</strong>ti na vse - tako na pozitivne kot nanegativne učinke vsakega posamičnega primera, <strong>za</strong> dvig ravniznanja in <strong>za</strong>vesti o očuvanju pomembnih kulturno zgodovinskihobmočij.ključne besedeintegracija, urbanizem, arhitektura, prostorsko načrtovanjeabstractThe integration of old and new may be amply applied in theprocess of protection and revitalisation of the cultural heritage.In the process of implementation, the axioms and tenets of thediscipline of restoration need to be observed. In cases whenconservation and restoration work aimed at re-establishingthe integrity of authentic values cannot be carried out, thefresh intervention must reflect contemporary technical andtechnological achievements and means of expression. Thefear of a failed outcome of an architectural solution frequentlysteers one towards choosing less risky solutions: the methodof 'falso storico' or the adaptation method, i.e. solutions whichintegrate into the existing heritage as discretely as possible. Ananalysis of characteristic realisations of integration of the oldand the new from Sarajevo, Mostar, Jajce and Split illustrateswell the attitudes of the milieu, the protection services andcontemporary developers towards the values, significance andintegrity of historical unity. The objective is to point to both thepositive and negative effects of each case that is analysed, inorder to elevate the level of knowledge and awareness aboutthe adequate preservation of valuable cultural and historicsites.key wordsintegration, urbanism, architecture, urban space designAnali<strong>za</strong> karakterističnih reali<strong>za</strong>cija integracije staro-novo izSarajeva, Mostara, Jajca i Splita dobro ilustrira odnos sredine,službe <strong>za</strong>štite i suvremenih graditelja prema vrijednostima,značenju i integritetu povijesnih cjelina. Predstavljeni su,uglavnom, primjeri koji zorno prezentiraju neku od spomenutihmogućnosti, te domet svakog pojedinog kreativnog čina. Cilj jeuka<strong>za</strong>ti na sve, kako pozitivne tako i negativne učinke svakoganaliziranog primjera, da bi se podigla razina znanja i svijestio primjerenom očuvanju vrijednih kulturo-povijesnih prostora.Ostvarivati sublimno u korelaciji s postojećim, znači razumjetiga u pojavnosti svih njegovih značenja i poruka.Integracija staro-novo može imati široku primjenu u procesu<strong>za</strong>štite i revitali<strong>za</strong>cije kulturne baštine, a onoliko složenu kolikoje složen i sam postupak očuvanja baštine i njene aktivne<strong>za</strong>štite: od restauratorskih <strong>za</strong>hvata, dograđivanja i preuređenja<strong>za</strong> njenu upotrebu, <strong>za</strong>štite arheoloških i ruševnih objekata, dointerpoliranja novih struktura u urbane i ruralne cjeline.U postupku provedbe svake od ovih aktivnosti neophodno jepoštivati aksiome i principe restauracije,1 a to znači da, ondjegdje nije moguće provesti konzervatorsko-restauratorski <strong>za</strong>hvatuspostavljanja integriteta autentičnih vrijednosti, svaku novuintervenciju treba naglasiti kontrastnom strukturom. Kontrastne predstavlja doslovno tumačenje toga pojma (oštro izraženusuprotnost, odudaranje), već označava suprotstavljanje stilova(suvremenog s prethodnim).Taj kontrast ujedno mora biti i integracija i sklad starog i novog.On također treba doći do izražaja u odnosu i rasporedu masa, unjihovoj artikulaciji, prostornoj organi<strong>za</strong>ciji, načinu upotrebe, umaterijalima, boji, detaljima enterijera i eksterijera, visinskimodnosima, odnosno u svim arhitektonskim i urbanističkimaspektima.Svaki kreativan čin u procesu revitali<strong>za</strong>cije, izveden u duhusuvremenog vremena, predstavlja rizik jer postavljeni programs preciznim arhitektonskim i urbanističkim uvjetima ne možejamčiti uspjeh postavljenog <strong>za</strong>datka. Kvalitet arhitektonskekreacije ovisit će o procjeni datih okolnosti, razineprofesionalnosti, znanja, kulture, kreativnosti, senzibiliteta, pai hrabrosti arhitekte.Na kreativnost i invenciju, kao bitne činioce u ostvarenjusloženog <strong>za</strong>datka integracije staro-novo, ni kod jednogstvaraoca ne možemo utjecati svjesnom voljom, ali ih možemousmjeravati i voditi upravo putem dobre procjene vrijednosti.Mjerama ograničenja možemo spriječeti degradaciju baštine ikonflikte u prostoru.Boja<strong>za</strong>n <strong>za</strong> uspješan ishod jednog kreativnog čina može nasusmjeriti na pogrešan put i odabir takvih rješenja koja ćeosigurati manje rizičnu soluciju: metodu “falso storico” ilimetodu prilagođivanja. To znači, na rješenja koja će se štodiskretnije integrirati s postojećom baštinom.Projektiranje novih struktura u stilu “falso storico” u nekimse sredinama rijetko primjenjuje, dok se u drugim smatrauobičajenim. Dešava se da se takva izgradnja ne ograniči samona devastirana područja unutar historijske jezgre, nego i da seruše i stare strukture kako bi se na njihovu mjestu izgradilenove, pseudohistorijske. Takvo djelovanje u prostoru predstavljadegradaciju najvišeg stupnja i <strong>za</strong>služuje najveću osudu. Tom semetodom stvara iluzija o ambijentu i kvazivrijednost, arhitekturaprelazi u manir, a on je sklon scenskim efektima i ugođajima.Rabiti predložak, doslovno znači konstantno degradirativrijednosti baštine, ne samo u oblikovnom već i u kulturnom,historijskom i upotrebnom smislu. Primjena starih arhitektonskourbanističkihmatrica, dispozicionih rješenja, formi i proporcija31
Change language