AR 2010/2 - Fakulteta za arhitekturo

AR 2010/2Vjekoslava Sanković SimčićIntegracija staro-novočesto ne može zadovoljiti potrebe suvremenog čovjeka njegovnačin života i djelovanja. Iz tog razloga ovu metodu trebaeliminirati iz procesa revitalizacije kulturno-historijske baštine irješenja tražiti kroz integraciju staro-novo, a ne staro-kvazistaro.Međutim, metoda prilagođivanja se može ispoljavati krozbrojne varijacije, ali svakoj od njih osnovna je namjera ući štodiskretnije u postojeći ambijent, to jest, biti što manje uočljivi ne konkurirati ni vizualno, a ni strukturalno, postojećimkulturno-historijskim vrijednostima. Da bi se one provodile napravi način, potrebno je prethodno vršiti procjenu naslijeđenihkvaliteta, otkrivati njihovo značenje, smisao i poruke. Nakontoga treba pristupiti odabiru bitnih elemenata i transpozicijomih prilagoditi jednom novom senzibilitetu, koji će biti izraženu novom ili tradicionalnom materijalu. Ova metoda uvijekpodrazumijeva gradnju primjerenu današnjem vremenu.U njenoj realizaciji transponirane značajke bi trebale bitistilizirane ili diskretno nagoviještene. Ti elementi označavajukarakter i vrijednosti postojećeg prostora. Njihova transpozicijane smije biti puko oponašanje, jer će, u tom slučaju, devalviratiautentične vrijednosti. Metodu prilagođivanja primjenjivatćemo kod homogenih, posebno vrijednih, dobro očuvanihcjelina, ansambala i pojedinačnih objekata, čiji je integritetneznatno narušen, a ne možemo ga uspostaviti konzervatorskorestauratorskimpostupkom.I pored općeprihvaćene doktrine restauracije i revitalizacijekulturno-povijesne baštine, svjesni smo mnogih propusta - kojisu rezultat čovjekove nemarnosti, neznanja i vehementnosti- u njenom očuvanju od rušenja, zapuštanja, transformiranja ineprimjerenog korištenja, do interpoliranja novih neprimjerenihstruktura.Ponegdje nove strukture neopravdano zamjenjuju stare i takoutječu na rapidno smanjenje autentičnih vrijednosti baštine,odnosno na reduciranje ostataka prošlosti i naše trajnoosiromašenje u duhovnom i fizičkom smislu.Brojne degradacije potvrđuju da još uvijek u mnogim sredinamane postoji pravi odnos prema izgradnji novih struktura uvrijednim kulturno-povijesnim prostorima. Izostala je pravasuradnja službe zaštite baštine i suvremenih arhitekata iurbanista. Uslijed dugotrajnog antagonizma među ovimslužbama, stvoreno je uvjerenje da restauratori zastupaju staro,a arhitekti novo. Neupućenost suvremenih arhitekata u doktrinuzaštite, restauracije i revitalizacije usmjerila je novu izgradnjuu historijskim distriktima u pogrešnom smjeru, tako da onanije pridonijela očuvanju kvaliteta vrijednih urbanih i ruralnihcjelina, a niti progresu suvremenog arhitektonsko-urbanističkogstvaralaštva u tim prostorima.Aktualnost i urgentnost izbora prave metode u postupkurevitalizacije putem izgradnje novih struktura neophodne suradi očuvanja i isticanja autentičnih vrijednosti nasiljeđenog iradi ostvarenja primjerenog doprinosa naše epohe, koji će, nanajbolji način, izraziti njene tehničke, funkcionalne i estetskemogućnosti i domete.Predstavljanje karakterističnih realizacija integracije staro-novoiz Sarajeva, Mostara, Jajca i Splita dobro ilustrira odnos sredine,službe zaštite i suvremenih graditelja prema vrijednostima,značenju i integritetu povijesnih cjelina. Nažalost, iz brojnihrealizacija integracije staro-novo teško je izdvojiti uspjeleprimjere. Bit će predstavljeni, uglavnom, oni primjeri koji zornoprezentiraju neku od predstavljenih mogućnosti integracijestaro-novo, kao i domet svakog pojedinog kreativnog čina. Ciljnam je ukazati na sve, kako pozitivne tako i negativne učinkesvakog analiziranog primjera, da bismo podigli razinu znanja isvijesti o primjerenom očuvanju vrijednih prostora.U obuhvatu kulturno-povijesne i ambijentalne cjeline Sarajevasuvremena arhitektura nije svagdje jednako zastupljena.Na području stare čaršije ona još uvijek nije izborila pravoprisustva. Nove gradnje su, uglavnom, pseudostilskog izričaja.U dijelovima povijesne jezgre, gdje prevladava arhitekturazapadnoevropskoga kulturnog kruga, odnosno iz vremenaaustrougarske uprave, suvremeno je građenje već odavnaprisutno. Ono je, u većini slučajeva, prouzročilo nesklad starog inovog, odnosno nemjerljivu degradaciju povijesnog ambijenta.Slika 1: Nekoliko stambenih objekata iz austrougarskog doba je srušeno da bise na njihovom mjestu izgradila pretenciozna i agresivna zgrada Europske Unije(2008., arh. Nihad Babović), Sarajevo.Figure 1: Some housing structures from the Austro-Hungarian period weredemolished to make way for the pretentious and aggressive European Unionbuilding in Sarajevo (2008, arch. Nihad Babović).Izgradnja novih objekata u kulturno-povijesnoj jezgri gradaSarajeva sredinom 20. stoljeća dobro ilustrira stajalištesarajevskih arhitekata toga vremena. Evidentno je odsustvosenzibiliteta za naslijeđene vrijednosti i specifičnosti okruženja.To dobro potvrđuje intervencija uz stari hamam, povijesnugrađevinu iz vremena turske uprave, provedena šezdesetihgodina za projektantsku firmu RO “Plan”. Strogi kubus objekta,izgrađen u internacionalnom stilu, zorno je manifestirao prostornii oblikovni nesklad staro-novo. Neprimjerena artikulacijavolumena, visinâ, materijalizacije i oblikovanja, odraz su osobnogstajališta projektanta, koji zanemaruje povijesnu građevinu istvara novi proizvod kao refleksiju tadašnjih novih shvaćanjau arhitekturi i urbanizmu. Treba naglasiti da u to vrijeme, jošuvijek, na općem planu nije bio izgrađen primjeren odnos premanaslijeđu. Na našu sredinu, kao ni brojna slična iskustva, to nijedjelovalo poučno, pa su 1999. u okruženju hamama izvedeniveliki radovi: nova izgradnja, redizajn zgrade RO “Plan” iadaptacija starog hamama. Ambiciozni planovi investitora, kojije želio izgraditi Bošnjački institut uz stari hamam, prouzročilisu rušenje objekta lociranog desno od starog spomenika, koji jepripadao secesijskom stilskom izričaju iz perioda austrougarskeuprave. Njegovu destrukciju struka i odgovorni nisu spriječili,iako je bio dio većeg urbanističko-arhitektonskog sklopa.Na lokaciji srušenog povijesnog objekta, u kojem je bilovišegodišnje sjedište Arhiva grada Sarajeva, izgrađen je veći i viši32