pdf (31,9 MB) - Å umarski list - HÅ D

zini rasta. Jasno se izdvajaju brži(DD24A-I,DF 17-1,DP04-1,DR 19-1)od sporijih izolata(DĐ 21, DP 06-1).Pokusom sporulacije utvrđenoje da u laboratorijskim uvjetima pritemperaturi od 24 °C te uvjetima 16sati svjetla i 8 sati tame, svi izolatišesti dan formiraju piknide pri bazisterilnih iglica, a da se već sedmidan mogu uočiti brojne razvijenepiknide uzduž cijelih iglica.Pokusom konfrontacije utvrđenoje da kulture istraživanih izolatameđusobno kod dodira micelija pokazujupost-fuzionu nekompatibilnost,stvarajući tzv. "barijeru", odnosnoda su vegetativno nekompatibilni.Može se s toga zaključiti dasu istraživani izolati gljive Sphaeropsissapinea genetski različiti. Sdruge strane, "barijere" nisu formiralijedino miceliji kultura istih izolatameđusobno konfrotiranih, no toje razumljivo jer nema genetskih razlikameđu njima.310Rezultatima istraživanja drugogpokusa - pokusa inokulacije utvrđenoje da izolati DP 04-1 i DP 06-3 izHrvatske te izolat VIPAVA (izoliraniz zelenih iglica crnog bora) iz Slovenijeputem rane na kori biljakamogu zaraziti dvoipogodišnje sadnicecrnog bora. Prvi simptomi nazaraženim biljkama uočeni su uobliku kloroze iglica jedanaestogdana. Kao posljedica rasta micelijaizolata ispod kore stabljika borovautvrđene su nekroze tkiva. Usporedbomtih nekroza došlo se do zaključkada se nekroze nastale jednimod navedenih izolata međusobnoznačajno ne razlikuju pa stogaupućuju na zaključak da izolati pokazujuisti (sličan) stupanj virulentnosti.Inokulirane sadnice prethodnosu tretirane s amonijevim sulfatomu količinama 0, 20, 40 i 80g/m 2 . Utjecaj hranjiva očitovao se,u cjelini, u porastu visina biljakapovećanjem količine prihranjivanja.Ista slika utvrđena je i kod nekrozaispod kore inokuliranih sadnica,odnosno zabilježen je porastdužina nekroza.Na temelju rezultata provedenihpokusa autor je odbacio pretpostavkuo mogućoj prisutnosti dviju populacijagljive u Hrvatskoj s različitimpatogenim, odnosno virulentnimsvojstvima, a time i objašnjenjenastanka šteta samo na nekim lokalitetima.Glede navedenoga analiziranisu neki abiotski ili biotski čimbenicikao mogući uzročnici predispozicijeborovih stabala na napadgljive Sphaeropsis sapinea.Razmatrajući štetan utjecaj različitihčimbenika kao mogućih uzrokastresnog stanja borova: suša,siromašniji stanišni uvjeti, kritične ivisoke koncentracije S0 2 u atmosferi,kukci, posolica i mehaničkaoštećenja, autor pretpostavlja da jedan,odnosno vjerojatnije dva ili višečimbenika zajedno, svaki s drukčijimintenzitetom djelovanja utječuna predispoziciju borovih stabalana napad ove gljive. Pod utjecajemnavedenih čimbenika, a kaovjerojatno najizraženijom posljedicomnjihova djelovanja, javlja sevodni stres kao kobni ili prijelomnimoment koji pogoduje ostvarenjuinfekcije, odnosno napadu gljive tenjenom širenju. U svemu tome važnuulogu igra i sama individualnaotpornost borova.Autor na kraju navodi da u literaturipostoji svega nekoliko navodao mogućim, odnosno provedenimmjerama zaštite. U rasadnicimaprimjenom različitih metoda mogućaje učinkovita zaštita borovih sadnica.U borovim sastojinama i kulturamau cilju spriječavanja pojavebolesti dolaze do izražaja uzgojnemjere. Međutim, problem zaštitnihmjera nastaje pojavom bolesti u borovimkulturama i nasadima, odnosnona odraslim stablima. S obziromna zapažene simptome bolestina terenu preventivne mjere upotrebomfungicida mogu imati utjecajau zaštiti izbojaka i grana nezaraženihborova, odnosno eventualno nezaraženihizbojaka i grana već oboljelihborova. U slučaju kada je većdošlo do pojave bolesti, odnosnosušenja najmlađih izbojaka, te starijihizbojaka i grana, već je prekasno,jer su stanice navedenih organaodumrle. U cilju pronalaženjamogućih učinkovitih mjera u zaustavljanurazvoja bolesti autor jemišljenja da bi trebalo provesti različitepokuse s biološkim ili kemijskimkurativnim sredstvima.Doktorska disertacija mr. se.Danka Diminića je suvremeno istraživačkodjelo. Po suvremenostiuklapa se među više europskih istraživačakoji se bave ovom gljivom.Rezultati ovoga rada predstavljajuvrijedan doprinos šumarskojznanosti, posebno šumarskoj fitopatologiji,odnosno zaštiti šuma, alii praksi.Prof. dr. sc. Milan Glavaš