pdf (31,9 MB) - Å umarski list - HÅ D

na borovima u Hrvatskoj, Značajkekultura izolata gljive Sphaeropsissapinea, Pokus inokulacije sadnicacrnog bora izolatima gljive Sphaeropsissapinea, Rasprava, Zaključak,Literatura, Prilozi.Sažetak rada - Gljiva Sphaeropsissapinea prvi je puta opisana1823. godine. Uzročnik je oboljenjarazličitih organa četinjača, a najčešćevrsta iz roda Pinus. Utvrđeno jeda spriječava u razvoju najmlađeiglice i izbojke, uzrokuje klorozu inekrozu starijih iglica, krivljenjemladih izbojaka, sušenje izbojaka igrana, sušenje dijelova krošnje, rakkore, plavilo drveta živućih i oborenihstabala, bolest korijena, oštećujesjeme, uzrokuje polijeganje ponika,te prstenastu trulež i trulež korijenabiljaka u rasadniku. Sphaeropsissapinea rasprostranjena je uumjerenim i tropskim područjimaSjeverne i Južne Amerike, Europe,Afrike, Azije i Australije.Od 80-tih godina na ovamo gljiviSphaeropsis sapinea posvećujese veća pozornost u nekim zemljamaEurope: u Njemačkoj, Nizozemskoj,Francuskoj, Italiji, Austrijii Mađarskoj. U Hrvatskoj segljivi nije posvećivala pozornost do1992. godine, kada je od autora utvrđenakao uzročnikom sušenja borovau Istri.Istraživanjem zdravstvenog stanjaborovih kultura u Hrvatskoj urazdoblju od 1991. do 1996. godineutvrđena su na nekim lokalitetimaznačajnija sušenja borova, posebnocrnog bora. Najčešće uočavani simptomisušenja na terenu bila su sušenjaod najmlađih izbojaka do cijelihgrana u krošnji, a isto tako i cijelihstabala. Sušenja su uočena pribazi krošnji, vrhu, kao i u različitimdijelovima krošnji. Slični simptomisušenja kasnije su uočeni i na borovimau drvoredima, parkovima tesamostojnim stablima okućnica.Na lokalitetima Buje stanica,Kanegra, Fazana, Puntera, Marina,Prtlog, Kršan, Plomin, Rabac, Klenovica,Lopar te u gradu Zagrebu injegovoj okolici, utvrđena su značajnasušenja crnog bora. Intenzitetsušenja krošanja borova na spomenutimlokalitetima kreće se od 5 do100 %, te do ukupno oko 40 % stabala.Najlošija situacija zabilježenaje u Kanegri, Marini, Prtlogu, Kršanu,Plominu, Loparu te na parkovnimstablima crnog bora i munjike uZagrebu.Rezultati istraživanja ukazuju daje gljiva Sphaeropsis sapinea najučestalijameđu utvrđenim različitimmikozama na borovima s uočenimsimptomima sušenja u Hrvatskoj.Ona se javlja na oboljelim iglicamai izbojcima različite dobi, tena granama. Gljiva Sphaeropsis sapineautvrđena je na 70 % istraživanihpodručja, a na 35 % istraživanihpodručja utvrđena su značajnasušenja crnog bora kao posljedica(u većoj ili manjoj mjeri) napadaove gljive. Sphaeropsis sapinea jetakođer utvrđena na iglicama i izbojcimaalepskog, brucijskog i običnogbora, no u cjelini gledano s dalekomanjim štetnim utjecajem.Pojava i štetnost ove gljive vrloje različita od lokaliteta do lokaliteta.Sphaeropsis sapinea utvrđena jena pojedinačnim borovim stablimau parkovima i nasadima, a isto takoi u kulturama na borovima u grupi svisokim stupnjem njihove zaraženostispomenutom gljivom. S drugestrane Sphaeropsis sapinea utvrđenaje na pojedinim stablima u tragovimas nebitnim štetnim utjecajemna domaćina, te na otpalim suhimgranama također na različitim lokalitetimau Hrvatskoj. Razlog tome sjedne strane može biti u samoj gljiviSphaeropsis sapinea. Unutar vrsteutvrđeno je u svijetu da postoje dvijepopulacije gljive (morfotip Ai B) različitihvirulentnih svojstava. Utvrđenoje daje morfotip A virulentnijiod morfotipa B. Na zaraženim lokalitetimamožda je prisutna virulentnijapopulacija, a na nezaraženimmanje virulentna populacijagljive. Ako je tako, autor nadalje postavljapitanje koji su razlozi prisutnostivirulentnije, odnosno manjevirulentne populacije na određenompodručju. Da li je manje virulentna"normalno" prisutna niz godina (decenija)u Hrvatskoj te zbog toga nisuzabilježene štete od ove gljive, a virulentnijase "pojavila" zadnjih godinai uzrokovala značajne štete naborovima u Istri i području Zagreba.S druge strane ako unutar vrsteSphaeropsis sapinea na borovima uHrvatskoj nema populacija s različitimvirulentnim svojstvima, ondarazlog masovnijoj pojavi i štetnostigljive na pojedinim lokalitetima uHrvatskoj leži indirektno u nekimdrugim abiotskim ili biotskim čimbenicima,kao i u individualnoj otpornostiborova.S ciljem da se pokuša dati odgovorna postavljena pitanja, autor jeproveo dva odvojena pokusa. Prvipokus značajki kultura izolata gljives različitih lokaliteta u Hrvatskojimao je za cilj utvrditi da li postojerazlike među njima u morfološkim idrugim obilježjima. Drugi pokusimao je za cilj utvrditi da li postojerazlike medu nekim izolatima u patogenim,odnosno virulentnim svojstvima.Sphaeropsis sapinea izolirana jeiz piknida s oboljelih (suhih) iglica.Uzgoj kultura izolata gljive obavljenjeu Institute for Forestry andNature Research (IBN-DLO) u VVageningenuu Nizozemskoj. Istraživanjemmorfoloških obilježja, brzinerasta te vegetativne kompatibilnosti17 izolata gljive, utvrđenesu neke značajke kultura u laboratorijskimuvjetima. Svi izolati razvijajuzračne (čupave) micelije, bijeledo tamnosivo-crne boje sa zelenompigmentacijom. Navedena obilježjaizolata odgovaraju opisanim za virulentnijimorfotip A. Nadalje, utvrđenoje da hrvatski izolati pokazujumeđusobno signifikantne razlike u309