IMPERIJALNI PANELI U CRKVI SAN VITALE IMOGUĆNOSTI NJIHOVE INTERPRETACIJETamara MILADINOVIĆImperijalni mozaici cara Justinijana i carice Teodore u crkvi San Vitale u Raveni jedan su od najreprezentativnijih primera carskihpanela u Vizantijskoj umetnosti VI veka. Smešteni unutar oltarskog prostora hrama, oni čine integralni deo kompleksne mozaičkedekoracije prezviterijuma. Sami za sebe, paneli su bili predmet brojnih rasprava i tumačenja. U njima su pronalaženi različiti značenjskislojevi, u nameri da se objasni pozicioniranje imperijalnog para u najsvetijem prostoru hrama, uz samog Hrista i patrona crkve SvetogVitalisa koji su prikazani u konhi apside. Dosadašnja istraživanja su uglavnom bila posvećena identifikaciji likova na panelima, samojradnji koju oni vrše i mestu na kom se ta radnja odvija. Osnovni cilj ovog rada jeste da se tumačenjem ikonografije ova dva panela, kao iisticanjem njihovih sličnosti i razlika, ukaže na različite mogućnosti njihove interpretacije. Time bi se omogućilo jasnije značenje carskihpanela i njihove uloge unutar dekorativnog programa Ravenske crkve.Ključne reči: San Vitale, mozaici, Ravena, carski paneli, Justinijan, Teodora, MaksimijanRavena je oduvek imala značajnu uloguunutar Rimskog carstva, pre svega zbog svojestrateške pozicije, ali i nemogućnosti lakog osvajanjagrada preko kopna zbog močvarne okoline(Deliyannis 2010: 47). Rimski imperator Honorijeuvideo je pogodnosti ovakvog položaja, kada je402. godine, tokom Vizigotske invazije, premestioprestonicu Zapadnog Rimskog carstva iz Milana uRavenu (Isto: 46). Krajem V veka, Ravena je pala podvlast ostrogotskog kralja Teodoriha koji je od njenačinio svoju arijansku prestonicu (Isto: 106). Nakonnjegove smrti, car Justinijan (527–565) u potpunost<strong>iu</strong>smerava svoju spoljnu politiku ka ponovnomujedinjenju Rimskog carstva, što je podrazumevalooslobađanje Zapadnih delova, pa i Ravene, odvarvara i arijanaca (Ostrogorski 1959: 88). Glavnuulogu u sprovođenju Justinijanove želje imao jenjegov vojskovođa Velizar, čijom je zaslugom Ravenaponovno osvojena 540 godine (Deliyannis 2010: 204;Ostrogorski 1959: 89). Vizantijska vladavina u Raveniobeležena je ekspanzijom gradnje kada nastaju nekiod najreprezentativnijih spomenika, među kojima icrkva San Vitale (Isto 2010: 201).O fazama gradnje crkve saznajemo odAgnellusa, hroničara iz IX veka, koji je pisao ospomenicima tog perioda, a koji je video danasizgubljeni natpis u San Vitale. 1 Po njegovim rečimagradnju crkve započeo je episkop Eklezije, još uvreme Teodoriha, a patron je bio bogati bankar JulijeArgentarije (Isto: 219). Sa gradnjom je nastavljeno teknakon Vizantisjkog osvajanja 540. godine. Ravenskiarhiepiskop Maksimijan osvetio je građevinu 547.godine, a u njegovo vreme dovršena je i mozaičkadekoracija (Isto: 224–226).Imperijalni mozaici, koji su predmet ovog rada,nalaze se na bočnim zidovima oltarske apside, jedannaspram drugog. Na severnom panelu prikazan je carJustinijan sa pratnjom (slika 1). Imperator je istaknutcentralnim položajem, zlatnim nimbom 2 i raskošnomodećom, dok u rukama drži zlatnu patenu. Odevenje u belu tuniku i raskošnu purpurnu hlamidu kojaje ukrašena zlatno vezenim tablionom, prikačenimza njegovo rame crvenim brošem. Na glavi imaceremonijalnu dijademu, a na nogama crvenopurpurnecipele koje su nosili samo imperatori, akoje se na panelu zaista i ističu u odnosu na ostale(Deliyannis 2010: 238.). Sa njegove leve strane nalazise arhiepiskop Maksimijan, jedina signirana figura napanelu, koji u desnoj ruci drži zlatni procesijksi krst(Isto: 239). Njemu prethode dva đakona koji stojena čelu povorke, a koji nose jevanđelje optočenorubinima i kadionicu. Desno od Justinijana nalazese dva visoka činovnika, a u krajnjem desnom deluimperijalna vojska na čijem štitu je prikazan Hristovmonogram. Između cara i Maksimijana nalazi se jošjedna figura koja se identifikuje na različite načine,što će biti razmotreno kasnije u tekstu (Gulowsen1999: 116; Isto 2010: 240). Procesija je prikazana unedefinisanom prostoru, na zelenom tlu i zlatnojpozadini.Južni panel prikazuje caricu Teodoru i članovenjene procesije (slika 2). Ona je ovde takođe odevenau purpurnu hlamidu, 3 sa izvezenom predstavom Tri6
slika 1:Car Justinijan sapratnjom, San Vitale,Ravena;iz knjige:V. N. Lazarev "Istorijavizantijskog slikarstva",Beograd 2004, 318Maga na porubu (McClanan 1998: 13). Ramena sujoj pokrivena bogato ukrašenim okovratnikom, a naglavi ima raskošnu krunu sa koje se spuštaju dugačkebiserne prependulije. U rukama drži zlatni putir kojipruža ka istoku, a ističe se i širokim nimbom okoglave (Deliyannis 2010: 240). Sa njene leve stranenalazi se sedam ženskih figura, odnosno dve dvorskedame koje su istaknutije odećom i položajem uzsamu caricu, i grupa od pet žena zbijenih u uglu,koje su možda prikazane kao vrsta oponenta grupivojnika sa suprotnog panela (Gulowsen 1999: 117;Isto 2010: 241). Na čelu procesije, sa Teodorine desnestrane, nalaze se dva dvorska oficira, verovatnoevnuha (Isto 1999: 117). Pozadina ovog panela jedosta kompleksnija od prethodne i ona je navodilaistraživače na brojna razmišljanja prilikom otkrivanjanjenog značenja. Ta pozadina podrazumevaarhitekturu koja se može podeliti u tri celine. U levomdelu nalazi se prolaz na kom je zavesa pomaknutau stranu, a ispred kog je fontana. U središnjem delu,iza jednog od evnuha, carice i dvorske dame, nalazise niša sa konhom. Iznad grupe žena u desnom delustoji podignut baldahin crveno, belo, plave boje(Isto).Iako Justinijanov panel na prvi pogled delujedosta jednostavno i statično, određeni detalji pokazujuda to nije baš tako. Prema mišljenju E. Kicingera (E.Kitzinger), čitava povorka je postavljena dijagonalno,u odnosu na okvir scene, krećući se ka apsidi. Utisakdijagonale postignut je tako što je figura vojnikana levoj strani prekirivena okvirom, a šaka i stopalođakona na desnoj strani prelaze preko pilastera.Time je stvorena prostorna iluzija i utisak da su onijedna stvarna procesija u pokretu. Smer tog kretanjaodređen je rukama đakona, episkopa i cara kojipokazuju ka apsidi. Kicinger smatra da car stoji ispredostatka povorke, jer preklapa figure predstavljene donjega. Iako Justinijan stoji ispred ostalih, Maksimijanje viši jer je predstavljen na nižem delu terena, štoga čini bližim posmatraču. Prema pomenutomistraživaču to je urađeno jer je arhiepiskop trebao dadeli istaknuto mesto na mozaiku zajedno sa carem(Kitzinger 1995: 87). Posmatrajući mozaik kao triptih,Kicinger zanemaruje deo sa vojnicima smeštajućina taj način u centar imperatora, episkopa i figuruizmeđu njih (Isto: 88). Ukoliko se prihvati takvapodela, nameće se pitanje identiteta osobe izmeđucara i episkopa, koja je nesumnjivo imala istaknutpoložaj. Postoje različite pretpostavke prilikom njeneidentifikacije, najčešće se smatra da je to predstavapatrona crkve, bogatog bankara Julijusa Argentarija(Weitzmann 1978: 77). Dok, na primer, F. V. Dajhman(F. W. Deichmann) tu figuru identifikuje kao tadašnjegprefekta italijanske prefekture (Isto), a I. Andresku-Tredgold (I. Andreescu-Treadgold) i V. Tredgold (W.Treadgold) kao Velizarovog naslednika, vojskovođuJovana (Andreescu-Treadgold, Treadgold 1997:721). Prema istom izvoru ta figura prvobitno nijeni planirana da se nađe na mozaiku, na šta ukazuječinjenica da joj nedostaju stopala i donji deo tela.Najverovatnije da je figura naknadno umetnuta uprvobitnu kompoziciju jer veoma uska ramena nisuproporcionalna njenoj glavi kao ni drugim figurama,a i rađena je od kamenih a ne staklenih tesera kojesu korišćene u prvom periodu izrade mozaika (Isto:716–717).Za razliku od Kicingera, F. V. Dajhman sefokusira na tri figure koje nose liturgijske predmete,dajući na taj način arhiepiskopu Maksimijanucentralno mesto. Po njemu su arhiepiskop i dvađakona prikazani na nižem delu terena, čime ne samoda su bili ispred cara, već su bili i viši od njega i nataj način su naglašavali taj deo procesije (Gulowsen1999: 120). Istaknutost Maksimijana ogleda se i utome što je on jedina signirana figura, glava mu jepredstavljena izolovanije od ostalih, sa individualnijimcrtama lica, a jedino njegova i Justinijanova stopalanisu prekrivena nečijim drugim (Isto).Prema rečima I.Andresku-Tredgold i V. Tredgold, glava arhiepiskopaMaksimijana, kao i natpis, predstavljaju naknadnidodatak, koji je zamenio prvobitnu glavu biskupaViktora, Maksimijanovog prethodnika (Andreescu-Treadgold, Treadgold 1997: 719). Tako nešto nijenemoguće jer je svakako po dolasku na episkopski tronMaksimijanu bilo važno da istakne svoj bliski položajcaru (Deliyannis 2010: 241). Prema F. V. Dajhmanu,7
- Page 2 and 3: slika sa naslovne straneBuše, Fran
- Page 4 and 5: SadržajUvodna rečRedakcijaImperij
- Page 8 and 9: Maksimijan je na ovom panelu naprav
- Page 10 and 11: paneli ne prikazuju ni bogoslužben
- Page 12 and 13: 1O pomenutim spomenicima Agnellus j
- Page 14 and 15: Kameja sa likom Luja XV kao sredstv
- Page 16 and 17: ituala sređivanja ljubavnice Luja
- Page 18 and 19: Imajući u vidu angažovanost oko s
- Page 20 and 21: prikazuje Kralja kako strogo gleda
- Page 22 and 23: SIMBOLIZAM U DELU GABRIJELA FON MAK
- Page 24 and 25: Kvart Kopede u RimuNina RakojevićN
- Page 26 and 27: odudarali od ustaljene prakse u arh
- Page 28 and 29: MUZEJ KRALJA PETRA PRVOG VELIKOG OS
- Page 30 and 31: u čijem se nazivu, „Kulturni cen
- Page 32 and 33: IZLOŽBA “IZOPAČENE UMETNOSTI”
- Page 34 and 35: nacističke partije.Adolf Hitler sm
- Page 36 and 37: Već zbijene slike bile su uоkvire
- Page 38 and 39: REFORMATORSKA INTERPOLACIJA U BEOGR
- Page 40 and 41: sa kraja 1880ih), a sa zapadne stra
- Page 43 and 44: Katarina ĐošanU IME SADAŠNJOSTI:
- Page 45 and 46: Palata DunavskeBanovine u NovomSadu
- Page 47 and 48: Kuća Milana Zlokovićau Beogradu (
- Page 49 and 50: Univerzitetska dečjaklinika u Beog
- Page 51 and 52: Sinagoga Il kal Nuevu,početak XX v
- Page 53 and 54: Aškenaska sinagoga,početak XX vek
- Page 55 and 56: Makuljević (2010): N. Makuljević,
- Page 57 and 58:
konferenciji je takođe doneta i De
- Page 59 and 60:
Miloš Crnjanski - sto dvadeset god
- Page 61 and 62:
su sva primanja naplaćena od autor
- Page 63 and 64:
Bazilika,dostupno na:http://www.her
- Page 65 and 66:
Blic A. Ćirić Ne zatrpavajmo kult
- Page 67 and 68:
Kadar iz filmaŠindlerova lista (St
- Page 69 and 70:
film idu ruku pod ruku i predstavlj
- Page 71 and 72:
O izložbi „Beograd Jovana Bijeli
- Page 73 and 74:
Jovan Bijelić,„Violinista“, ul
- Page 75 and 76:
Natalija STOKANOVIĆAna KNEŽEVIĆK
- Page 77 and 78:
Beograd na vodiobjavljen u dnevnoml
- Page 79 and 80:
druga stvar je kada imate jednu dom
- Page 81 and 82:
Novi izgled stambenihkula koje bi p
- Page 83 and 84:
Stara Ložionica krajGazele namenje
- Page 85 and 86:
When land and city become a market
- Page 87 and 88:
umetnosti, i nada se dobroj saradnj
- Page 89 and 90:
UPUTSTVO ZA IZRADU RADOVARedakcija