Ukrali ste mi srce

Va len ti nija, Mo li ne ri sa i dr. koji pre ci zi ra ju, uok vi ru ju, upot pu nju ju, a kat kad i uklanjaju
suvišno, međutim ni kad pot pu no ne ruše i ne lišava ju vri jed nos ti ona svje dočanstva
na kojima se čvrsto utemeljuju pripovijedanja don Boscovih događaja.
Uzi ma ju se u ob zir ta kođer važne stu di je koje su na pi sa ne o po vi jes ti društva, države
i Cr kve u 19. sto ljeću.
Imao sam sreću da sam is pi sao glav ni nu ovog dje la u bli zi ni pov jes ničara Piet ra
Ste l le i E u ge n ija Va le n t i n ija , koji su u svojoj dob ro t i č it a l i i i s prav lja l i mo je t ip k a ne
stra ni ce ka ko sam ih sas tav ljao. S nji ma sam ta kođer mo gao i ras prav lja ti o ne kim temelj
nim pi ta nji ma kao što su, prim je ri ce, ona iz ložena u 26. pog lav lju, ta ko da sam o
nji ma pri mio i vri jed ne prim jed be. Pos li je njih tip ka ne je stra ni ce pročitao don Car lo
Fio re, pub li cist i ured nik časo pi sa za mla de Di men sio ni nuo ve, ko ji me je sav je to vao
pri ko načnom uređiva nju ovih stra ni ca.
Od srca zahvaljujem spomenutoj braći salezijancima na pomoći, ali time nikako
ne želim na njihova ramena svaliti slučajne netočnosti ili sporna mišljenja.
Ova se knji ga može pro suđiva ti na raz ličite načine, i svi su oni op rav da ni. Je di no
mogu priznati da me je njezino sastavljanje koštalo puno truda i velikog zalaganja.
Želim svim čitateljima da ovaj živo to pis bu de ra dos tan i zau zet sus ret s don Boscom,
a za mno ge i ono što je on bio za me ne: po moć da se vra ti u »sve tu zem lju« Val doc co,
u ono oz račje u ko jem su živ je li don Bos co, don Rua, don Cag lie ro, Do mi nik Sa vio,
Josip Buz zet ti... Dak le, u ono do ba ka da su pod ok ri ljem Gos pi nih očiju ni ca le u jednos
tavnos ti i si ro maštvu ve li ke za mis li, ve li ka us mje re nja i ve li ka os tva re nja sa le zijansk
i h u s t a no va .
Teresio Bosco
10