Ukrali ste mi srce

PREDGOVOR UZ PRVO IZDANJE
Svaki je čovjek dijete svoga vremena. Sredina u kojoj živi uvjetuje ga i utječe na
st va ra nje nje go ve osob nos t i. Ve ć i n a re do v ito sl i je d i ve ć u ho d a ne pu to ve sva k i d a šnjice.
Ri jet ki su po je din ci ko ji po kušava ju i us pi je va ju nad ras ti i pre ras ti te ok vi re i snagom
svo jih pro ročkih za mis li i po našanja uni je ti u život dois ta nešto no vo. Tak vi ne
podliježu zakonu prolaznosti i zaborava. Njihov život i poruka ostaju svevremenska
vrijednost.
Sveci su upravo takvi. »Nikad ne zastarijevaju«, kako u jednoj prilici reče papa
Ivan Pavao II. »Oni ostaju uvijek svjedoci mladosti Crkve. Nikad ne postaju ličnosti
prošlos ti, muževi i žene od jučer. Nap ro tiv, oni su uvi jek muževi i žene sut rašnji ce,
ljudi evanđeoske budućnosti čovjeka i Crkve, svjedoci budućeg svijeta.«
I z d a nje m no vog ž ivo to pi s a sveto g Iva n a B os c a ž e l i mo pre d st a v i t i up ra vo je d a n t a-
kav lik. Is ti na je da našoj jav nos ti on ni je ne poz nat. Od je ci us pje ha nje go va od goj nog
sustava brzo su doprli i do nas. Još za njegova života više je puta izražena želja da salezijanci
dođu u hrvatske krajeve. Molbe su, nažalost, dugo ostale neispunjene. To
će se ko načno os tva ri ti tek na počet ku 20. sto ljeća do las kom sa le zi ja na ca u Ro vinj
(1913.), kad za počinju pi sa ti svo ju po vi jest u našem na ro du, a oso bi to do las kom u
Zag reb (1922.).
Životopis što ga predajemo našim čitateljima doista je nov. Odlikuju ga znanstvena
ute me lje nost po vi jes nih činje ni ca, cje lo vi tost pri ka za i za nim ljiv stil. Čini mo to
pr i go dom 10 0. ob lje t n i ce nje gove sm rt i . Ta je ob lje t n i c a va ž n a ne s a mo z a one ko ji
pripadaju njegovu duhovnom krugu nego i za cijelu Crkvu. Koliko je njegov lik suvremen
možda će nam bi ti jas ni je iz ri ječi poz na to ga fran cus kog mis lio ca, do mi ni kan ca
o. M. D. Chenua, vrsnog poznavatelja povijesti teološke misli i velikog promicatelja
kon cil ske ob no ve. Na pitanje kak vi bi, po nje go vu su du, tre ba li bi ti »no vi« sve ci za nas
da nas, od go vo rio je ova ko: »Dra go mi je na das ve pod sje ti ti na ono ga ko ji je za jed no
sto ljeće pre te kao Kon cil: To je don Bos co. On je već ta da, pro ročki, no vi uzor sve tos ti
zbog svojega djela koje raskida s načinom mišljenja i vjerovanja njegovih suvremenika«
(u sp. Av venire , 22. ve ljače 1984.).
Živio je sa svo jim vre me nom. Jas no je uočavao i du bo ko os jećao nje go ve pot re be.
Osobito je zapazio opasnosti koje prijete mladima u tom novom svijetu u nastajanju.
Sve je jas ni je vi dio što se do gađa s nji ma. I mla di pos ta ju nje gov život ni iz bor. Nje gov
je život sav u to me: bi ti s nji ma. Mla dost je sa ma po se bi pro vi do nos no dob ro sva kog
društva. Tom »najnježnijem i najdragocjenijem dijelu ljudskog društva«, kako je znao
govoriti, posvetit će čitavoga sebe. Od ranog djetinjstva trajno se hranio najživotnijim
5