11.01.2021 Views

glam_72

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

stveno objasniti. Kod mene sve mora biti dokazivo<br />

i matematički.<br />

Kome se, ako vjerujete samo u sebe,<br />

obraćate kad vam je teško?<br />

- Klaviru. On je doista moja produljena duša.<br />

To je jedini način na koji funkcioniram. Sviram<br />

kad mi je teško, sviram kad mi je lako, sviram<br />

sva svoja stanja. Budim se uz glazbu i liježem<br />

uz glazbu. Obožavam klasiku. Obožavam elektroničku<br />

glazbu… a repertoar se mijenja ovisno<br />

o stanjima i raspoloženjima.<br />

Volite li plesati uz elektroničku glazbu?<br />

- Kad sam bio mlađi, plesali smo kao ludi,<br />

a sad bi se to više moglo nazvati laganim staračkim<br />

“đuskanjem”. Međutim, oduvijek obožavam<br />

likovnu umjetnost pa uvijek na putovanjima<br />

obilazim muzeje. Valjda su moja strast te<br />

intimne umjetnosti. Iako me uvijek nekako privuče<br />

ples. Balet i suvremeni podjednako.<br />

Sjećate li se trenutka kad vas je privukao<br />

klavir, je li to bilo poput neke filmske scene?<br />

- Što je najbolje od svega, i jest. Kao osmogodišnjak<br />

odlazio sam u kuću svojeg prijatelja,<br />

gdje je bio klavir. Gledao sam tu magičnu crnu<br />

kutiju i osjećao neopisivu potrebu da je otvorim.<br />

Koristio sam svaki trenutak da dodirujem<br />

tipke, a potom bih dolazio doma i za vrijeme<br />

ručka po stolu glumio da sviram… u prazno.<br />

S nepunih devet godina sam s potpuno jasnom<br />

željom, koju nitko nije mogao zaustaviti, došao<br />

mami i rekao: “Upiši me na klavir!” Uzmite u<br />

obzir da u mojoj obitelji, čak ni praobitelji, ne<br />

postoji nitko s bilo kakvim glazbenim iskustvom<br />

ili obrazovanjem. To je samo moja misija<br />

koju je nemoguće objasniti.<br />

Kako se dogodila ta ljubav prema glazbi?<br />

- S potpunom sigurnošću tvrdim da ljubav<br />

prema glazbi gotovo u potpunosti uvjetuje učitelj<br />

koji je prenosi. Mariji Sekso, svojoj prvoj<br />

profesorici klavira, dugujem sve. Ona je uspjela<br />

kroz silnu ljubav, kreativnost i toplinu moj<br />

talent pretvoriti u realnost. To je poseban odnos<br />

koji traje i danas. Ona dolazi na moje koncerte,<br />

često se čujemo… Riječ je o posebnoj umjetničkoj<br />

duši kojoj ću zauvijek biti zahvalan. Čak<br />

ni rat, koji smo intenzivno osjetili i iskusili,<br />

nije nas zaustavio u našoj umjetničkoj misiji.<br />

Vježbali smo u skloništima za vrijeme uzbuna.<br />

Odlazio sam na natjecanja u žarištu rata. To je<br />

bilo jače od svega.<br />

Za što vežete svoje mladenaštvo, sazrijevanje<br />

i početak umjetničke karijere?<br />

- Zamislite atmosferu svježe poslijeratne<br />

Hrvatske kad ja započinjem umjetničku karijeru.<br />

Studij u Zagrebu, siromaštvo... Kad kažem<br />

REKAO BIH DA KĆER ODGAJAM U NEKOJ ZONI<br />

POTPUNE PRIVATNE SLOBODE, ALI UZ<br />

NASTOJANJE DA OSJETI SNAGU OBITELJI, DA<br />

POŠTUJE STARIJE, DA RAZVIJA EMPATIJU<br />

PREMA SLABIJIMA I NEMOĆNIMA<br />

siromaštvo, to doista mislim. Novac za svoje školovanje, usavršavanje i odlaske na<br />

natjecanja morao sam pronalaziti sam jer za nas glazbenike tada nije bilo stipendija.<br />

Roditelji su pokrivali osnovne troškove kako su umjeli i znali. Znao sam i klonuti,<br />

posumnjati, ali nikad nisam prestajao vježbati. To je bilo jedino što sam želio i<br />

mogao zamisliti kao svoj život. Nisam mogao zamisliti da stanem i transformiram<br />

tu energiju u nešto napola. Negdje u dubini me vodila neka snaga i povjerenje u<br />

život. Kad mi je bilo najteže, opet sam satima vježbao… još više. Samo bih još<br />

dublje zaronio u glazbu. Čitav taj period je proletio u nekoj magli. Zagrebačko studiranje,<br />

Pariz, Budimpešta, usavršavanja i jako puno upornog rada. Moj put bio je<br />

iznimno težak i trnovit, ali formativan i inspirativan. Iz današnje pozicije objektivnog<br />

i opipljivog uspjeha, ne bih ga mijenjao ni za što na svijetu.<br />

Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?<br />

- Upravo čitam jednu divnu knjigu u kojoj pisac najintimnije pristupa svojem<br />

djetinjstvu. Opisuje svaki i najmanji detalj do razine seciranja. Nevjerojatno se<br />

prepoznajem u tome jer moja ličnost iz pozicije sadašnje zrelosti sve više i dublje<br />

osjeća djetinjstvo kao glavnu smjesu koja me čini upravo ovim i ovakvim bićem.<br />

Nedavno sam s kćeri bio u Šibeniku i proveo je kroz sve ulice, puteljke i prolaze<br />

kojima sam svakodnevno koračao kao dijete. Imao sam neku unutrašnju potrebu<br />

da ona osjeti moje iskustvo iz djetinjstva. Nevjerojatno je da se sjećam svakog i<br />

najskrivenijeg puteljka na putu prema školi. Svaki put kad sam doma, a Šibenik je<br />

moj iskonski pojam topline i doma, volim regresivno obnavljati ta iskustva. Moje<br />

je djetinjstvo bilo gotovo bajkovito. Mali grad, brižni roditelji prepuni podrške,<br />

puna kuća smijeha, prijatelja susjeda… oaza radosti. Ljetovanja na otoku Žirju,<br />

gdje imamo vikendicu. Hrana, smijeh, priroda, more, nogomet, bezbrižna druženja<br />

s prijateljima. Imam osjećaj da smo mi djetinjstvo provodili isključivo u doticaju s<br />

prirodom, za razliku od današnjih generacija. Pamtim svaki miris i okus vlastitog<br />

djetinjstva. Obitelj mi je bitan oslonac i okvir mojeg života. Tom se iskustvu uvijek<br />

iznova vraćam. To je jedan od gradivnih dijelova mene.<br />

Kako biste danas opisali sebe?<br />

- Neka me drugi opisuju. Imam možda jednu manu, a to je povremena eksplozivnost.<br />

Znam planuti. Nikad baš preko svih granica dopustivog ili pretjerano razmaženo,<br />

ali može biti vrlo strastveno.<br />

Volite li medijsku pozornost i intervjue?<br />

- Hoćete baš iskreno? Ne. Imam osjećaj da već godinama ponavljam istu pokvarenu<br />

ploču koju je netko stavio u mene. Iako to smatram sastavnim dijelom svojeg<br />

posla i uvijek ću to profesionalno odraditi. Kao i svoju publiku, davanje tisuća<br />

autograma, prilaženje ljudi… to uvijek ima dvije strane. Lagao bih kad bih rekao da<br />

to ne iscrpljuje. Valjda je moje najprirodnije i jedino pravo stanje sjediti za klavirom<br />

i svirati. I tako oduvijek i zauvijek.<br />

36

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!