You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Na crvenom tepihu<br />
pojavljuje se u vlastitim<br />
kreacijama ili u dizajnerskim<br />
vintage komadima<br />
Sandy Powell obožava modu, ali radije osmišljava filmske kostime nego da dizajnira modne<br />
kolekcije. Veći joj je izazov, kaže, odijevati fiktivni lik nego ljude s mnogo novca<br />
udružila s<br />
rasadnikom<br />
najboljih engleskih<br />
dizajnera,<br />
St. Martins<br />
School of Art.<br />
Kako je počela<br />
izlaziti i pratiti<br />
gradska događanja<br />
sedamdesetih,<br />
obilježilo<br />
ju je vrijeme<br />
londonske ekscentrične mode i popularne<br />
kulture.<br />
Jednom je za časopis Interview ispričala kako<br />
se počela baviti kostimografijom.<br />
- Moj prvi posao, dok sam još bila na akademiji,<br />
bio je za plesnu grupu koreografa Lindsaya<br />
Campa za kojeg sam čula samo zato što je radio<br />
s Davidom Bowiejem u fazi Ziggy Stardust.<br />
Bowieja sam gledala uživo u Londonu kad mi<br />
je bilo 16 godina i otada sam naprosto bila njime<br />
opsjednuta - objašnjava Sandy svoja estetska<br />
polazišta. Dodaje da je preko Campa upoznala<br />
Dereka Jarmana, koji ju je uveo u svijet filma s<br />
kultnim “Caravaggiom” (1986.) i nagovorio je<br />
da godinu dana nakon toga radi u tada najkreativnijoj<br />
industriji, snimanju pop videa.<br />
Prvog Oscara Sandy Powell dobila je za<br />
Maddenov film “Zaljubljeni Shakespeare”<br />
(1998.) za koji je napravila pomaknute, naoko<br />
vjerne, ali zapravo vlastite interpretacije povijesnih<br />
kostima, baš kakvi su i kostimi u ovogodišnjem<br />
filmu “Miljenica”.<br />
Te iste godine bila je nominirana<br />
za Oscara i za Haynesov film o<br />
<strong>glam</strong> rocku ranih sedamdesetih<br />
“Velvet Goldmine” (1998.). Svih<br />
njezinih 14 nominacija za Oscare<br />
nećemo bilježiti, no svakako treba spomenuti<br />
filmove koji su kostimografski tour de force,<br />
poput “Orlanda’ (1993.), “Intervjua s vampirom”<br />
(1994.), “Bandi New Yorka” (2002.).<br />
U tom je filmu od Scorsesea dobila umjetničku<br />
slobodu da stilizira “povijesne” kostime i<br />
tako kreira neuobičajeno snažne ženske likove.<br />
Isti posao povjerio joj je i za film “Avijatičar”<br />
(2004.), u kojem je kostimima preobrazila Cate<br />
Blanchett u Katherine Hepburne i Leonarda Di<br />
Caprija u Howarda Hughesa, natjeravši ga da<br />
nosi korzet ispod odijela kako bi se držao kao<br />
glumci iz četrdesetih. Zasluženo, nagrađena je<br />
Oscarom i drugim filmskim nagradama.<br />
Oscara je opet dobila za povijesne kostime u<br />
filmu “Mlada Viktorija” (2009.). Nagradu su joj<br />
uručili pravi modni znalci Sarah Jessica Parker<br />
i Tom Ford, koji su pritom objasnili da je za<br />
“glumca kostim ono zbog čega se počinješ osjećati<br />
drugačije od samog sebe i jednako je važan<br />
u izgradnji lika... Kostimografova posvećenost<br />
detalju daje nam uvid u to tko je zapravo taj lik i<br />
kostim tako postaje ključni dio u pričanju određene<br />
priče”. Upravo tako Sandy Powell i sama<br />
vidi svoj rad. S kostimima za film “Miljenica”<br />
- o svojevrsnom lezbijskom ljubavnom trokutu<br />
na engleskom dvoru početkom 18. stoljeća -<br />
ženske likove uspjela je prikazati kao emancipirane,<br />
ali ne i vulgarno muškobanjaste.<br />
Iznimni doprinosi filmskoj kostimografiji<br />
Sandy Powell, oba za Haynesove filmove<br />
“Daleko od raja” (2002.) i “Carol” (2015.), po -<br />
kazali su njezinu vizualnu sofisticiranost, kao i<br />
istinsko poniranje u lik i razumijevanje najdublje<br />
veze žene i onoga što nosi. Međutim, kostimi<br />
iz tih filmova nisu bili nagrađeni, što potvrđuje<br />
koliko često Oscari ne odu onome tko ih je<br />
najviše zaslužio.<br />
Fotografije Getty Images/Guliver (5), Profimedia (5)<br />
41