I STVARNO PRAVO

5Prilikom prodaje posebnih dijelova zgrade: stanova iposlovnih prostorija, vlasništvo određenog posebnog dijelanekretnine (etažno vlasništvo) upisuje se u vlasničkom listu nasuvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojeg je osnovanovlasništvo posebnog dijela, uz naznaku posebnog djela nekretnine isporednih dijelova na koje se proteže.„Očito je da sud prvog stupnja u predmetu Z. ___/99 nije postupiona taj način, a isto tako je očito da su kasniji otpisi stanova i poslovnihprostora u posebne zemljišnoknjižne uloške, u protivnosti s načelomjedinstva nekretnine i to čl. 9 st. 1 ZV-a, prema kojem pojedinačnunekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njomrazmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a isto tako, isa čl. 2 st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama (dalje ZZK), prema kojem,sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, upravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drugačijeodređeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu. Osim toga, takav upis protivanje i odredbi čl. 32 st. 2 ZZK-a, prema kojoj se vlasništvo određenogposebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) upisuje u vlasničkom listuna suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovanovlasništvo posebnog dijela, uz naznaku posebnog dijela nekretnine isporednih dijelova na koje se proteže. Iz gore navedenog, jasno jevidljivo da prilikom upisa 1999.g. sud prvog stupnja nije postupiosukladno citiranim odredbama, no, nakon toga, u zemljišnim knjigama suse provodile prodaje posebnih dijelova stanova i poslovnih prostorija ukorist protustranaka i to na način da su se otvarali novi z.k. ulošci, dakle,nova zemljišnoknjižna tijela, a ne podulošci istog z.k. uloška, što jepostojala mogućnost u smislu odredbe čl. 21 st. 5 i 6 ZZK-a. Međutim,izvršenim provedbama i vlasnici posebnih dijelova su stekli vlasničkaprava i to upisom u zemljišnu knjigu, dakle, postali su suvlasnicimapredmetne nekretnine upisane u zk. ul. ___ k.o. I., pri čemu veličinasuvlasničkih dijelova nije bila nakon toga utvrđena međuvlasničkimugovorom ili sporazumom suvlasnika, već na temelju prijedlogapredlagatelja koji je sam odredio veličinu suvlasničkog dijela za svakiposeban dio predmetne nekretnine. Očito je iz navedenog, da u takvomslučaju, bez obzira na činjenicu što je predlagatelj i nadalje ostao upisankao vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. ___ k.o. I., isti više nije bioaktivno legitimiran za podnošenje ovakvog prijedloga kakav je sudusvojio. Stoga je mišljenje ovoga suda da je u konkretnom slučajuprijedlog, po kojem je postupao sud prvoga stupnja u ovom predmetu,podnijela neovlaštena osoba, obzirom na odredbu čl. 95 ZZK-a, tečinjenicu da je predlagatelj svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini