Teško je bilo gledati kako nam komšije ruše mesdžid
U - Saff.ba
U - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Zločin<br />
Logoraši imami i učenici Gazi Husrev-begove medrese sa područja<br />
Bosanske krajine (V dio)<br />
Zatočeni imami i učenici<br />
Medrese u koncentracionim<br />
logorima<br />
Nastavljamo sa obrađivan<strong>je</strong>m<br />
ratnih zločina nad imamima<br />
i učenicima Gazi Husrevbegove<br />
medrese sa područja<br />
Bosanske Krajine. Ovu temu<br />
obrađu<strong>je</strong>mo na osnovu<br />
iscrpnog materijala koji <strong>nam</strong><br />
<strong>je</strong> ustupio uvaženi Muharem<br />
ef. Omerdić, autor knjige<br />
“Imami šehidi” i najbolji<br />
poznavalac ove teme u BiH<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Ovo <strong>je</strong> stranica teške sudbine<br />
muslimana, islama i Bošnjaka<br />
u Bosanskoj Krajini. Govor <strong>je</strong><br />
o ljudima, imamima, koji su slika i<br />
prilika svoga naroda od ko<strong>je</strong>g su potekli,<br />
sa kojim su radili, o ljudima koji<br />
su učili V<strong>je</strong>ri i dobroti. Sam tekst <strong>je</strong><br />
više šutnja ili mukli <strong>je</strong>k i uzdah mučenih,<br />
ran<strong>je</strong>nih, poniženih i na grozan<br />
način ubi<strong>je</strong>nih pravednika. Ni<strong>je</strong> <strong>bilo</strong><br />
odlučnog osuđivanja zločinaca koji su<br />
najgore stvari nad njima sv<strong>je</strong>sno i bez<br />
povoda počinili.<br />
Imami i medresali<strong>je</strong> u<br />
koncentracionim logorima<br />
Jugo Rešad, imam u Humićima<br />
kod Ključa, zatočenik srpskog koncentracionog<br />
logora na Manjači.<br />
Oslobođen <strong>je</strong> u oktobru 1992. Trajno<br />
<strong>je</strong> na<strong>ruše</strong>no n<strong>je</strong>govo zdravl<strong>je</strong> od posl<strong>je</strong>dica<br />
mučenja u konclogoru. Izjava<br />
Rešad ef. Juge.<br />
“Radio sam kao imam kod Ključa.<br />
Za vri<strong>je</strong>me stradanja muslimanskog naroda<br />
na ovom terenu lično sam zatečen<br />
sa narodom u tim stradanjima. Negd<strong>je</strong><br />
<strong>je</strong> pošlo zlo da se dešava oko Hadžijskog<br />
bajrama. Bajram-<strong>nam</strong>az nismo klanjali,<br />
<strong>je</strong>r niko ni<strong>je</strong> smio da dođe u džamiju<br />
zbog pri<strong>je</strong>tnji nekih bandi ko<strong>je</strong><br />
su odvodile muslimane. Pošlo <strong>je</strong> nagore<br />
kada <strong>je</strong> SUP dao ultimatum da se<br />
preda oruž<strong>je</strong> kog nismo imali. Obavili<br />
smo dosta razgovora sa predstavnicima<br />
srpskog naroda i uvi<strong>je</strong>k su <strong>nam</strong> jamčili<br />
mir i slobodan život. Nažalost, sve <strong>je</strong> to<br />
išlo smišl<strong>je</strong>no da se muslimanski narod<br />
ustraši, fizički onesposobi, v<strong>je</strong>rski onemogući<br />
da izvršava obaveze, materijalno<br />
osiromaši. Sve su to i usp<strong>je</strong>li četnici koji<br />
su se služili svim zv<strong>je</strong>rstvima. Počeli su<br />
odvoditi omladince u SUP Ključ i činiti<br />
najveća zv<strong>je</strong>rstva nad njima. Ponovo<br />
su dali ultimatum da se preda oruž<strong>je</strong> u<br />
protivnom neće ostati ni<strong>je</strong>dan musliman<br />
i muslimanka. Džematli<strong>je</strong> su predale<br />
oruž<strong>je</strong> <strong>je</strong>r nisu mogli više <strong>gledati</strong><br />
sinove krvave i prebi<strong>je</strong>ne. Posli<strong>je</strong> toga<br />
naišla <strong>je</strong> vojska sa dva transportera i<br />
p<strong>je</strong>šadijom. svi su imali maske na licu.<br />
Naredili su da svi muslimani izađu iz<br />
kuća: žene, d<strong>je</strong>ca, starci. Sve su postrojili<br />
uz zid i pucali iznad glava da bi zastrašili<br />
narod. Tukli su sinove pred majkama<br />
raznim predmetima. U <strong>je</strong>dnom zaseoku<br />
džemata Humići u Prhovu isti dan su<br />
na zv<strong>je</strong>rski način zaklali, mučili i ubili<br />
preko pedeset muškaraca, žena i d<strong>je</strong>ce.<br />
Posli<strong>je</strong> tog zločina u taj zaseok nikome<br />
od muslimana ni<strong>je</strong> bio dozvol<strong>je</strong>n pristup.<br />
Zakopali su ih u za<strong>je</strong>dničku grobnicu<br />
nakon desetak dana i bagerom ih<br />
zagrnuli. Pretresli su moj stan, razbijali<br />
su, pucali, bacali i derali Kur’an i knjige.<br />
Posli<strong>je</strong> toga, ponovo odvođen<strong>je</strong>, ispitivan<strong>je</strong>,<br />
tuča u SUP-u Ključ. Nailazi i druga<br />
27. august - 17. ramazan<br />
46<br />
četnička vojska koja postrojava, stri<strong>je</strong>lja,<br />
tuče. Ubi<strong>je</strong>ne muslimane ne smi<strong>je</strong>mo<br />
sahranjivati sa dženazom. Dana 18. juna<br />
1992. dolaze da hapse mene, opkoljavaju<br />
kuću sa automatima na gotovs. Odvode<br />
me u SUP Ključ gd<strong>je</strong> počin<strong>je</strong> ispitivan<strong>je</strong><br />
i maltretiran<strong>je</strong>. Nude mi odmah da<br />
budem dobar, kulturan, pametan a ne<br />
tvrdoglav. “Ako budeš takav uradićemo<br />
ti ono što želiš, da te odvezemo gd<strong>je</strong> god<br />
hoćeš i tebe i porodicu, uprotivnom<br />
bićeš ubi<strong>je</strong>n posli<strong>je</strong> kad ti zakol<strong>je</strong>mo<br />
d<strong>je</strong>cu i ženu”, govorili su. Tražili su da<br />
im kažem za oruž<strong>je</strong>, za organizaciju, za<br />
vođe. Na sve sam to odgovarao da ne<br />
z<strong>nam</strong> i da to ni<strong>je</strong> moj posao. Poslali su<br />
me u ćeliju sa ri<strong>je</strong>čima da ću tražiti kap<br />
vode. Ponovo su me pozvali nakon dva<br />
sata. Pitali su me da li sam znao u ćeliji<br />
išta. Rekao sam da ne z<strong>nam</strong> ništa.<br />
Isleđivao me neki vojvoda kom nisam<br />
znao ni ime ni prezime, samo z<strong>nam</strong> da<br />
<strong>je</strong> radio u SUP-u Sara<strong>je</strong>vo. Pozvao <strong>je</strong> policajce<br />
ri<strong>je</strong>čima: ‘Dođite braćo da hodžu<br />
deremo’. Došlo ih <strong>je</strong> šestorica i naredili<br />
da skinem jaknu. Nisam uspio ni da<br />
pogledam oko sebe, počeli su udarci sa<br />
svih strana. Tukli su nogama, palicama,<br />
drvenim predmetima, kundakom<br />
od puške. To <strong>je</strong> trajalo dva sata dok se<br />
nisam onesvi<strong>je</strong>stio. Vukli su me do ćeli<strong>je</strong>.<br />
Drugi dan ponovo su me pozvali i<br />
pitali da li sam došao sebi i da li ću biti<br />
dobar. Ponovo nisam mogao odgovarati<br />
na pitanja koja su bila protiv muslimanskog<br />
naroda. Naredili su mi da se<br />
krstim, što sam odbio. Ponovo su me<br />
tukli, njih desetak, tri sata, onesvi<strong>je</strong>stio<br />
sam se. Posuli su me vodom, došao sam<br />
sebi, ponovo me tuku, ponovo gubl<strong>je</strong>n<strong>je</strong><br />
svi<strong>je</strong>sti. Odvoze me u ćeliju. Treći dan<br />
me ponovo izvode, pri<strong>je</strong>te stri<strong>je</strong>ljan<strong>je</strong>m,<br />
tuku, onesv<strong>je</strong>šćuju me. Traže od mene<br />
potpis: da potpišem da smo krivi, mislim,<br />
za stradan<strong>je</strong> muslimanskog naroda.<br />
Nisam htio da potpišem. Tuku me<br />
po glavi puškom. Padam u nesvi<strong>je</strong>st,
Change language