besplatni gotovi seminarski, diplomski i maturski rad

PRVOSTEPENI UPRAVNI POSTUPAK
II- POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA
2.1. Općenito o pokretanju upravnog postupka
Upravni postupak pokreće nadležni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva
stranke. 6 Sama predaja podneska stranke organu ne znači i pokretanje postupka. Protivno
načelu sudskog postupka „judex procedat ex officio“ u upravnim stvarima je posve
normalno pokretanje odnosno vođenje postupka po službenoj dužnosti. 7 Pokretanje
upravnog postupka i rješavanje upravnih stvari vrši se na osnovu neposredne primjene
propisa. Radi se o prvoj procesnoj radnji u rješavanju upravne stvari, koja predstavlja
uslov kako bi se mogle obaviti i druge procesne radnje koje slijede u provođenju postupka.
U pogledu pokretanja upravnog postupka imamo dvije vrste upravnih postupaka. Kada se
postupak pokreće po službenoj dužnosti primjenjuje se načelo oficijelnosti ili oficijelna
maksima, a u postupku koji se pokreće povodom zahtjeva stranke primjenjuje se stranačko
načelo ili stranačka maksima tj. načelo pokretanja postupka na prijedlog stranke.
Upravni postupak uvijek pokreće organ nadležan za rješavanje upravne stvari 8 , koji pri
tome ima stvarnu i mjesnu nadležnost. Pri tome nije od značaja od koga potječe inicijativa
za pokretanje postupka. Samo je nadležni organ ovlašten tj. ima pravo i dužnost da
pokreće upravni postupak radi rješavanja upravne stvari. Nadležni organ će pokrenuti
upravni postupak i u situaciji kada to zahtjeva javni interes i kada stranka svojim
zahtjevom traži od nadležnog organa pokretanje postupka. Upravnog postupka neće ni biti
ako ga ne vodi organ, odnosno organizacija ili zajednica u vršenju javnih ovlaštenja.
Pravilima o utvrđivanju stvarne i mjesne nadležnosti uređuje se koji je organ, odnosno
organizacija ili zajednica, nadležan za rješavanje o pravima, obavezama i pravnim
interesima pojedinaca, pravnog lica ili druge stranke.
Samim činom pokretanja upravnog postupka nastaje upravno-pravni odnos u kojem će
nadležni organ, nakon što okonča postupak, na autoritativan način riješiti upravnu stvar,
odnosno odlučiti o nekom pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke. Za pokretanje
upravnog postupka pretpostavka je da se radi o rješavanju upravne stvari koja se odnosi na
konkretno situaciju na koju je potrebno neposredno primjeniti materijalne propise u
upravnom postupku. Ukoliko konkretna situacija iz upravne djelatnosti nema obilježje
upravne stvari, organ ne može pokrenuti upravni postupak ni po službenoj dužnosti ni po
zahtjevu stranke.
Prilikom pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti nadležni organ uzeće u
obzir i eventualne predstavke, prijedloge i prijave građana i organizacija, kao i upozorenja
organa. Iako je organ dužan razmotriti ove podneske smatraće ih samo inicijatorima
pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ali ih ne može smatrati strankama u postupku.
Podnesci ovakve vrste ne stvaraju obavezu organa da pokreće postupak po službenoj
dužnosti ako se iz raspoloživih činjenica ne može utvrditi osnov za pokretanje postupka.
Na podnošenje zahtjeva stranke za pokretanjem upravnog postupka koji nema obilježje
upravne stvari, organ je dužan donijeti zaključak o odbijanju zahtjeva stranke jer po
6 ZUP Federacije BiH, čl. 121. Službene novine Federacije BiH, broj 1/98
7 Ivo Krbek, Upravno pravo FNRJ, Savremena administracija, Beograd 1957.god.
8 ZUP Federacije BiH, čl.18. i 19.
DIPLOMSKI RAD 7
MUSTAFA KARAGA