Hrvatska povijest devetoga stoljeća - Ivan Muzic

1927. pročitao u gimnaziji. Nikada neću zaboraviti zaprepaštenje koje
sam osjetio, kada sam na studiju u Zagrebu nakon 1950. doznao da su
ga naši boljševički barbari ubili u njegovoj 85. godini ugušivši ga željeznom
žicom, jer se davne 1937. bio usudio pisati o gotskoj komponenti u
etnogenezi Hrvata. Eto, to je bilo bavljenje znanošću u "jugoslovenskoj
idili", koja je uništila I. Pilara, M. Šuffl aya, I. Guberinu i tolike druge
pisce, pjesnike, književnike, profesore i novinare, nestale u tamnicama
Ozne i Udbe.
Sreća je da je Mužić došao na javnu scenu, kada ovakve barbarske
egzekucije bivaju rjeđe, jer da je djelovao desetljeće ranije, pitanje kakva
bi ga sudbina bila zadesila. On naime u svojim djelima ruši brojne
zabrane i raščišćava pojmove. Doživljavam ga kao kolegu po struci,
iako sam malo drukčije, arheološke grane. Novo djelo, koje nam je poklonio,
bavi se ranim i ključnim stoljećem hrvatske povijesti. To deveto
stoljeće je, kao i u ostaloj Europi, vrijeme oblikovanja niza sastojnica
bilo narodnosnih, bilo teritorijalnih, koje više-manje sačinjavaju i naše
današnje odrednice. Ovakve knjige, koliko je meni poznato, trenutačno
nema u našoj historiografi ji, pa je i te kako dobrodošla. U našoj "službenoj"
historiografi ji ponekad nailazimo na svjesno izbjegavanje nekih
tema. Nekad su to bila različita ideološka polazišta, čega ima i danas,
zatim različiti oblici autocenzure i slične pojave, svojstvene malim sredinama
a pogotovo u društvima totalitarnih okvira u kojima smo živjeli
pola stoljeća. Neki elementi tih pozicija imaju svoje korijene i u ranijim
državnim okvirima kako mađarsko-austrijskim tako i u jugoslavenskokraljevskim,
da ne spominjemo komunizam.
Ivan Mužić je pravnik i u našoj tradiciji su brojni pravnici bili povjesničari
kao na primjer Josip Alačević, Ivan Strohal, Nikola Tomašić, Antun
Dabinović, Lujo Margetić, Marko Kostrenčić (Mužićev profesor hrvatske
povijesti na Pravnom fakultetu u Zagrebu), ali i drugi. Mužić je Solinjanin
i Splićanin, učenik jedne od poznatih klasičnih gimnazija u Hrvatskoj. Od
djetinjstva je bio okružen poviješću i njenim spomenicima koji u njegovu
kraju idu u svjetski vrh, što ga je od tih ranih dana zanimalo i privlačilo.
Mene je na pr. kao dječarca u osnovnoj školi u Hvaru zanimalo što piše
na latinskim natpisima u našoj Stolnici, što se tu krije i što znači. Bilo mi
je pomalo tajanstveno, kao i mnogošto drugo u djetinjstvu i želio sam to
upoznati. Sve to i odrastanje u stoljetnoj kući i po ulicama sa starim palačama,
crkvama i tvrđavama dovelo me do arheologije. Odavno je poznato,
10