Hrvatska povijest devetoga stoljeća - Ivan Muzic

ća. 37 Kod Dalmata je prevladavala isključivo ruralna naseljenost tako da
u njihovim naseljima nema važnijih arheoloških nalaza. 38
Pod Liburnima na istočnoj strani Jadrana razumijeva se skupina “s
izrazitom materijalnom i duhovnom kulturom, na dosta tačno delimitiranom
geografskom prostoru što obuhvaća područje od rijeke Raše u Istri
do rijeke Zrmanje u Lici i rijeke Krke u srednjoj Dalmaciji”. 39 Š. Batović
je označio liburnske granice ovako: “Liburnska kulturna skupina bila je
rasprostranjena na našem primorju od rijeke Raše u Istri do Krke u sjevernoj
Dalmaciji, tj. u istočnoj Istri, Hrvatskom primorju i u sjev. Dalmaciji
s pripadajućim otočjem. Međe su joj se pružale rijekama i gorama:
Rašom, Učkom, Gorskim kotarom, vrhovima Velebita i Krkom, ili
točnije Butišnicom, Krkom, Kosovčicom i Čikolom, jer ima dokaza da
je obuhvaćala i manji predio jugoistočno od Krke, uključujući grad Promonu
(danas Tepljuh kod Drniša). Prema tome, graničila je na sjeverozapadu
s istarskom, u zaleđu s japodskom i na jugoistoku s dalmatskom
kulturnom skupinom.” 40
Liburnska i istarska kultura različito su se razvijale zbog posebnog
položaja, različitih predaja i narodnosnog sastava. 41 Područje Liburni-
37 G. Alföldy, Bevölkerung und Gesellschaft, str. 24. Na početku V. st. u rimskoj vojsci
je bilo četa s dalmatskom oznakom, posebno konjanika u različnim provincijama
Carstva, u tolikoj mjeri da se “ukupni broj njihov može odrediti s 20.000 momaka“.
(F. Šišić, Povijest Hrvata, str. 117.) Za vrijeme Augusta rimska vojska je brojila
300.000 - 350.000, pod Dioklecijanom 500.000, a u doba Konstantina Velikog
900.000 vojnika. (Joachim Herrmann /Hrsg./, Lexikon früher Kulturen, I. Pahl-Rugenstein
Verlag, Köln, 1984., str. 352.)
38 “Spomenuli smo narod Delmata, koji je još uvijek periodično dijelio zemljišta, a,
po svjedočanstvu istoga Strabona, nije poznavao novac već je vršio naturalnu zamjenu...
Strabon donosi da su Delmati imali svega pedesetak naselja spomena vrijednih,
a među njima tek par gradova. Najbolje je bila urbanizirana stara Liburnija,
teritorij od rijeke Raše (Arsia fl umen) u Istri do rijeke Krke (Titius fl umen). Čitav
teritorij te regije gusto je pokriven neprekidnim nizom užih teritorijalnih općina
i njihovih domena, sve odreda autohtonih formacija. Jedini ´rimski´ grad na ovom
području bio je Iader (Zadar), središte agrarne kolonije rimskih građana.” (M. Suić,
Odnos grad - selo u antici na istočnoj jadranskoj obali. JIČ, XII /1973, 3-4, 28 -
29.)
39 M. Suić, Iz mediteranske baštine jadranskih Ilira. Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, IV/ 1966, 4, 46.
40 Š. Batović, Liburnska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja. V., str. 339.
41 Š. Batović, Liburnska grupa, str. 386. Batović je naglasio da se kulturno, a bez sumnje
i narodnosno Liburni bitno razlikuju od Histra i Veneta, osobito običajem pokapanja
mrtvih, a da su najbliži Dalmatima. (Batović, nav. dj., str. 390.) Benac je
43