Hrvatska povijest devetoga stoljeća - Ivan Muzic

e) Pošto je prvobitna ilirska zajednica (pleme ili grupa plemena)
živjela na jugu kasnije provincije Ilirika, antički svijet je prvo
dolazio u kontakt sa tom zajednicom. Pa i Rimljani su u svojim
osvajačkim pohodima prema Balkanu pošli od ovih krajeva.
Prema tome, sreli su se sa prvobitnom ilirskom zajednicom i
onda je logično što su taj naziv sve više uopštavali.
f) Širenjem rimske vlasti na Balkanu širilo se i ilirsko ime prema
sjeveru i istoku, da bi najzad bila formirana provincija Ilirik,
koja je obuhvatila i područja na kojima su živjele plemenske zajednice,
odnosno narodi, sasvim različiti od onih koje obuhvata
ilirski populacioni kompleks u užem smislu.
g) U svakom slučaju, prvobitno jezgro ilirske zajednice plemena se
nalazilo na teritoriji Albanije.” 7
M. Suić drži da je izričaj “pravi Iliri” obuhvaćao više užih etničkih
skupina od kojih je svaka imala i svoje posebno ime. On je posebno naglasio
“da se ti Iliri proprie dicti, ma tko oni bili sami nikada tako nisu
zvali i nisu se mogli tako zvati. Njima je takvo ime nadjenuo izvor kojim
su se poslužili Plinije i Mela. Plinije kaže da su dicti - nazvani, a Mela
da ih tako zovu - vocant. Ta je, dakle, sintagma nastala u izvanilirskom
krugu rimskih pisaca”. 8
Ime Iliri (Illyrii, Illyrioi) spominje se u grčkim izvorima od VI. st.
prije Krista i prvobitno je vjerojatno značilo manji narod ili skupinu plemena
naseljenih na području sjeverozapadno od antičke Makedonije i
sjeverno od Epira, a već od Herodota pa tijekom idućih stoljeća naziv se
u grčkih pisaca širio dobivajući i značenje geografske odrednice. 9 U znanosti
se prihvaća mišljenje da su Rimljani, kad bi došli u odnos s nekim
poznatijim plemenom, njegovo ime i citirali, dok su u početku, kad im se
činilo da su anonimna etnička masa, sve nazivali imenom Iliri. 10
Središnji, zapadni i sjeverni dio Balkana nije nastavao jedinstven etnos.
Paleobalkanski narodi su već tijekom željeznog doba, u vrijeme svoje
kulturne i etničke stabilizacije, prakticirali posebne pogrebne rituale
7 A. Benac, O etničkim zajednicama, str. 762.
8 M. Suić, Illyrii proprie dicti. Godišnjak ANUBiH, knj. XIII., Centar za balkanološka
ispitivanja, knj. 11., Sarajevo, 1976., str. 180.
9 B. Čović, Iliri. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, I., Zemaljski muzej BiH,
Sarajevo, 1988., str. 93.
10 D. Rendić-Miočević u: Simpozijum o teritorijalnom i hronoloskom razgraničenju Ilira
u praistorijsko doba. ANUBiH/CBI. Posebna izdanja IV/1. Sarajevo, 1964., str. 275.
35