Hrvatska povijest devetoga stoljeća - Ivan Muzic

koje je Mužić sustavno prikupio i vrednovao. Često nas začude poneke
neobične postavke ovih stranaca, koji uz rijetke izuzetke ne poznaju naše
auktore, pa često ni naš zemljopis. Mužić je sve to dobro obradio i stavio
na svoje mjesto. Treba podvući njegovo poznavanje istočne, a posebno
ruske literature, stare i nove i njeno dobro vrednovanje, što često izostaje
kod stručnjaka, koji ne poznaju ovu komponentu historiografi je i ne koriste
njene rezultate.
Mužić je mnoge svoje ranije stranice posvetio autohtonosti Hrvata
na njihovu području, pa je i ova knjiga na tragu tih nastojanja. Stoga je
on pažljivo prikazao starije populacije, koje su preživjele na hrvatskim
prostorima bilo iz antike bilo iz teških perturbacija kasne antike i ranoga
kršćanstva, te sukoba i seoba ranoga srednjeg vijeka. Pokazao je kako
sve te skupine čine dio naše etnogeneze.
Činjenica je da se Hrvati u svojoj najranijoj povijesnoj pojavi na
svojoj obali susreću sa stanovnicima obalskih gradova s čvrstim još i antičkim
zidovima od Istre do Skadra. A posebno s onima koji su se nalazili
u središnjim dijelovima ove rane Hrvatske i njene težnje za supremacijom,
poput Osora, Raba, Zadra, Trogira i Splita u Dioklecijanovoj palači,
spasiteljskoj utvrdi nakon pada Salone. Ti su stanovnici dočekali novodošle
Hrvate pred svojim vratima i s njima su dalje živjeli u simbiozama
i sukobima tijekom ovih ranih stoljeća. Kroati ili Sklabini tu se susreću
s Romejima odnosno Romanima, koji govore dalmatinskim jezikom. U
tituli hrvatskih vladara, u nizu njihovih isprava, oni su kraljevi Hrvata i
Dalmatinaca i Hrvatske i Dalmacije. Klasična je u tome smislu prisega
kralja Zvonimira, kada ga je u nedjelju 9. listopada 1076., u bazilici sv.
Petra u Solinu okrunio papinski poslanik Gebizon: Ego Demetrius qui et
Suinimir nuncupor, Dei gratia Chroatiae Dalmatiaeque dux, te domine
Gebizo... sinodali et concordi totius cleri et populi electione de Chroatorum
Dalmatinorum que regni ... sceptrum et coronam investitus atque
constitutus rex. – (Ja Dmitar koji se zovem i Zvonimir, Božjom milošću
knez Hrvatske i Dalmacije od tebe gospodine Gebizone... zajedništvom i
slogom cjelokupnog klera i naroda izabran vladarom kraljevstva Hrvata
i Dalmatinaca... žezlom i krunom obdaren i postavljen kraljem...) U ovoj
je formulaciji "Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir..." prof. D. Rendić
Miočević vidio (kako to i Mužić prepričava) prežitak antičkog signuma
ili supernomena, za što u antici imamo više primjera, pa i kod Delmata.
Takav je mornar u rimskoj ratnoj fl oti u Mizenu kod Napulja koji se na
14