Hrvatska povijest devetoga stoljeća - Ivan Muzic

i dalje znakovit činilac u tvorbi hrvatskog identiteta, ali je sveden na
objektivniju ulogu koja mu i pripada u novom interpretativnom okviru.
Prije samo nekoliko desetljeća povezivanje Gota i Hrvata kao etničkih
koncepata bi izazvalo opravdan podsmjeh u znanstvenim krugovima,
no nakon suvremenog procesa dekonstrukcije identiteta, povezivanje
Hrvata i “Gota” zapravo počinje dobijati smisao. Amory, u njegovoj
utjecajnoj knjizi o Ostrogotskom identitetu u Italiji navodi jasne veze
između pred-slavenskih žitelja Balkana i “Gota”, te ističe kako “… glavne
sile grupne kohezije u Ostrogotskoj Italiji nisu etničke (prirode), niti
su temeljene na grupnim imenima antičke etnografi je. One su (ništa manje
no) regionalnost i profesija.” 28 Regionalnost kao znakovit element
konstrukcije “Gotskih” identiteta, potvrđuje Mužićev temeljni argument,
kao i činjenica da su se “Ostrogoti” (koji god se identiteti skrivali iza
ovog imena) naseljavali u znatnijem broju na sjeveroistočnoj Jadranskoj
obali u vrijeme Ostrogotskog kraljevstva. 29
Nedostatak jasne defi niranosti hrvatskoga identiteta u Hrvatska povijest
devetoga stoljeća, paradoksalno, govori o sofi sticiranosti Mužićeva
pristupa. Nemogućnost da se jasno defi nira pojava najranijega hrvatskog
identiteta, nedvojbeno svjedoči o socijalnom i regionalnom kontekstu
stvaranja najranijega hrvatskog identiteta, čije se postojanje ne može sa
sigurnošću potvrditi prije kasnog IX. stoljeća kroz raspoloživa vrela. 30 U
tom kontekstu, ja bih tumačio formiranje najranijega hrvatskog identite-
civitates u Galiji ostali gotovo nepromijenjeni od antičkog do merovinškoga doba.
U tom kontekstu treba uzeti u obzir i argument koji zastupa Dark, cit. dj. (n. 1), sumarizirano
str. 255-257 da je u Britaniji prije dolaska Angla i Sasa (V.-VII. stoljeće)
došlo do izmjene postojećih autohtonih kasno-antičkih elita s ratničkim elitama podrijetlom
iz nižih socijalnih slojeva, radije nego da je dolazilo do nametanja elita iz
drugih skupina.
28 “The chief forces of group cohesion in Ostrogothic Italy were neither ethnic nor based
on the group-names of classical ethnography. They were region and profession.”
Amory, cit. dj. (n. 8) str. 317. Vidi također Amory, str. 277-313 na učešće paleobalkanskih
elemenata u skupnom “Gotskom” identitetu što posredno govori u prilog
Mužićeva temeljnog argumenta o autohtonosti, jer sada i među “Gotima” možemo
vidjeti tragove autohtonoga predslavenskog pučanstva, ali u isto vrijeme i skupine
koje su bile defi nirane kao “Slaveni”.
29 P. Heather, The Goths. Oxford, 1996, str. 237-239, usp. Mužić, str. 17-22.
30 Barford, cit. dj. (n. 15), str. 73-75. Nisam siguran da bi se “Trpimirova darovnica”
trebala uzimati kao autentična. Vidi N. Klaić, Povijest Hrvata u srednjem vijeku.
Zagreb, 1990, str. 58 s bibliografi jom, tako da bi Branimirova titula “dux cruatorum”
bio najraniji dokument koji prezentira hrvatsko ime.
27