Hrvatska povijest devetoga stoljeća - Ivan Muzic

kujemo. Ti rezultati idu u prilog zaključcima arheologa i povjesničara,
među nama i Mužića. Ja sam arheolog, koji sam se bavio pretežno antikom
i protoantikom u području Ilirika, pa sam pored ostaloga napisao
i opsežne studije o Delmatima ili Dalmatama. U ranosrednjovjekovna
razdoblja nisam ulazio, ali uvijek sam bio svjestan mnogih prežitaka iz
antike koji i danas traju u mnogim etnografskim, folklorističkim i drugim
tradicijama. Sjetimo se šibenske, drniške i ličke kape, narodne ornamentike
i drugih i danas prisutnih sastojnica s području Delmata. I danas
žive imena njihovih naselja i brda u pohrvaćenom obliku poput Promone
(Promin), Osinium (Sinj), Ninia (Knin), Tilurium (Trilj), Adrion (Dinara),
Narona (Norin), Salona (Solin) i druga. Prema tome kada proučimo
i pročitamo Mužićeve interpretacije o autohtonosti hrvatskih Dalmatinaca
i njihovu udjelu u etnogenezi Hrvata, nema razloga da se ne složimo
s njime. Kao arheologu, međutim, meni su još uvijek ključni arheološki
nalazi i dokazi iz ovih ranih vremena, a tu smo praktički još na početku.
Mnoge je važne ostatke i spomenike prebrisalo neumitno vrijeme,
koje sve razara. Kolika su stara groblja nestala ili prekopana, ali ih ima
još, samo ih treba pronaći i istražiti. Sretan je na pr. bio nalaz ranog starohrvatskoga
groblja kod Stankovaca pri gradnji nove autoceste 2005.
godine. S velikom znatiželjom očekujemo objavu nalaza kolege prof.
Radomira Jurića, koji to istražuje. Što se tiče genetike, njeni su rezultati
fascinantni, ali osobno smatram da su potrebne još mnoge potvrde i
istraživanja da bi se oblikovala čvrsta struktura njena razvitka. Po mome
mišljenju neki dalekosežni zaključci ovih istraživanja još uvijek se kreću
u okvirima sjajnih plauzibilnih hipoteza, ali ipak hipoteza. Nema međutim,
razloga da ne prihvatimo dio spoznaja stručnjaka, koji se time bave.
Budućnost je nema sumnje pred njima.
Kao čovjek koji se bavio pitanjima Delmata u antici, prihvaćam, dakle,
proučavanja kolege Mužića i drugih stručnjaka o našem ranom srednjem
vijeku, te i Delmate ili Dalmate vidim kao jednu od važnih komponenata
etnogeneze Hrvata u središnjem prostoru rane hrvatske države.
Hrvati su međutim, tijekom svoga razvitka sve to asimilirali pod svojim
imenom, koje traje i danas. Dalmatinsko ime postaje sinonim hrvatskoga.
Rekao bih da kasni odraz toga nalazimo u čuvenom Rječniku pet najplemenitijih
europskih jezika Fausta Vrančića iz 1595. godine, koji riječ
dalmatice prevodi sa hrvatski. Hrvati su jedini narod u Europi zapadnoga
kršćanstva koji se u bogoslužju služi vlastitim jezikom i to tisuću i
16