Å UMARSKI LIST 9-10/1967

griffithii (centr. Azija), P. parviflora (Japan),
P. dalatensis, P. morrisonicola, P.
wangii i P. fenzeliana (jugoist. Azija).
Sekcija Par rva dijeli se na tri podsekcije:
Cembroides, Gerardianae
i Balfourianae. U prvu idu
borovi: P. edulis (zap. Sjev. Amerika), P.
cembroides, P. quadrifolia i P. monophylla
(zap. Sjev. Amerika i Meksička visoravan),
P. culminicola, P. maximartinezii, P. pinceana
i P. nelsonii (Meksička visoravan).
U drugu podsekciju pripadaju: P. gerardiana
i P. bungeana (centr. i sjeveroist.
Azija), a u treću P. balfouriana i P. aristata
(zap. Sjev. Amerika).
Podrod Pinus dijeli se na sekcije:
Ternatae i Pinus.
Sekcija Ternatae obuhvaća podsekoije:
Leiophy.llae, Canarienses
i P i n e a e. U prvu pripadaju borovi: P.
leiophylla (zap. Sjev. Amerika i Meksiko)
i P. lumholtzii (Meksiko), u drugu: P. canariensis
(Kanari) i P. roxburghii (centr.
Azija), i u treću: P. Pinea (Medit).
Sekcija Pinus vrlo je raščlanjena. Dijeli
se na 6 podsekcija. U podsekciju Sylvestres
idu borovi: P. resinosa (sjeveroist.
i sjev. dio Sjev. Amerike), P. tropicalis
(Kuba), P. nigra (sred. i juž. Evropa i
Mala Azija), P. leucodermis (Balk, i Apen.
Poluotok), P mugo (sred. i juž. Evropa),
P. pinaster (zap. Medit.), P. halepensis
(Medit.), P. brutia (ist. Medit.), P. sylvestris
(Eurazija), P. densiflora, P. thunbergiana
i P. massoniana (ist. Azija), P. taiwanensis,
P. luehuensis, P. hwangshanensis,
P. insularis i P. merkusii (jugoist. A-
ziia), P. tabulaeformis i P. yunnanensis
(Kina).
Podsekcija Aust rales obuhvaća: P.
palustris, P. taeda, P. echinata, P. glabra,
P. serotina i P. elliottii (jugoist. Sjev. A-
merika), P. rigida i P. pungens (ist. Sjev.
Amerika), P. caribaea, P. occidentalis i P.
cubensis (Sred. Amerika južno od Meksika,
Karipsko otočje).
Podsekciji Ponder osae pripadaju:
P. ponderosa, P. jeffreyi i P. engelmannii
(zap. Sjev. Amerika i Meksiko), P. washoensis
(zap. Sjev. Amerika), P. durangensis,
P. cooperi, P. michoacana, P. teocote
i P. lawsonii (Meksiko), P. montezumae,
P. hartwegii i P. pseudostrobus
(Sred. Amerika) i P. douglasiana (zap.
Meksiko).
Podsekcija Sabinianae obuhvaća:
P. sabiniana, P. coulteri i P, torreyana
(zap. Sjev. Amerika), podsekcija C o n-
tortae: P. banksiana (sjev. dio Sjev.
Amerike), P. contorta (zap. Sjev. Amerika),
P. virginiana (ist. Sjev. Amerika) i P.
clausa (jugoist. Sjev. Amerika), te podsekcija
Oocarpae: P. radiata, P. attenuata
i P. muricata (zap. Sjev. Amerika), P.
patula, P. greggii i P. pringlei (Meksiko),
te P. oocarpa (Sred. Amerika).
Iz sistematske raščlanjenosti i rasprostranjenja
vidimo da su današnji areali
pojedinih srodnih borova često međusobno
veoma udaljeni. Napose to vrijedi za
borove iz podroda: Strobus (sekcija Strobus)
i podroda Pinus (sekcije Ternatae i
Pinus).
Geografski prikazi vrlo su pregledni i
jasni, iako nisu uvijek dovoljno točni.
Tako npr. areal Pinus peuce nije dobro
prikazan za Makedoniju, a isto tako ni za
Bugarsku. Moglo bi se to primijetiti i za
P. pinea i P. nigra s obzirom na Balkanski
Poluotok.
U knjizi je dobro prikazana dinamika
rasprostranjenja roda Pinus, odnosno njegovih
mnogobrojnih vrsta. Najbogatije u-
češće pokazuje u tome pogledu Sjeverna i
Srednja Amerika. U Sjevernoj Americi
nalaze se u zapadnom dijelu 22, u sjevernom
2, u istočnom 4, a u jugoistočnom 8,
ili ukupno 36 vrsta borova. U Meksiku
imade 30 vrsta borova, a u Karipskom zaljevu
bez Meksika, tj. na Kubi, u Nikaragua
Hondurasu, Gvatemali i susjednim
zemljama 7, ili ukupno 37 vrsta. U Aziji
ima u svemu oko 20, a u Evropi samo 10
vrsta borova. U arealima raznih vrsta borova
reflektiraju se geotektonske, klimatske,
pedološke i dr. promjene koje su se
zbivale na Sjevernoj
proteklih tisućljeća.
poluči u nizovima
Knjiga služi kao primjer kako se o-
gromna naučna materija, sa velikom dokumentacijom,
može vrlo dobro prikazati
i na malome prostoru.
Prof. dr M. Anić
Mooney H. F.: A Glossary of ethiopian
Plant Names, Dublin, 1963, 79 str.
Susretljivošću ing. R. Sabadia došao
nam je u ruke rječnik naziva važnijeg, e-
tiopskog bilja. Rječnik je sastavljen prema
Preliminarnom popisu biljaka iz 1958.
g., prema podacima iz literature, kao i
prema nazivima koje je autor prikupio u
raznim područjima Etiopije. Korišteni su
i nazivi na herbarskom materijalu u Kew
Gardenu i Addis Ababi.
U prvom dijelu, koji zaprema 46 stranica,
nalaze se etiopski nazivi biljaka poredani
alfabetskim redom, a uz njih i kratice
koje označuju područje, odnosno lokalitet
gdje dotična biljka pridolazi. Uz svaki
etiopski naziv naveden je i latinski naziv
dotične biljke. Etiopskih naziva ima
oko 2.100, upravo dvostruko više nego la-
422