čAsOpIs - Ina

događaji
Na 17. WPC-u u Rio de Janeiru 2003.
Drugog svjetskog rata nastao prekid koji
će trajati punih 14 godina.
WPC je danas organiziran na načelu
učlanjivanja nacionalnih vijeća svjetskih
naftnih kongresa. Nacionalno vijeće osniva
se za jednu međunarodno priznatu
državu, a to vijeće obično podupire naftna
kompanija te zemlje. Po Statutu na
WPC-u sudjeluju stručnjaci i menadžeri
iz naftnih kompanija, sveučilišni profesori
i članovi akademija koji se bave naftnom
granom, u širem smislu; predstavnici
vlada, neovisni stručnjaci i konzultanti iz
područja energetike, bankari i ekonomisti,
predstavnici profesionalnih trgovačkih
asocijacija, proizvođača opreme i dr.
Svjetski naftni kongres radi na plenarnim
sjednicama, specijaliziranim
skupovima za pojedina područja, na
panel raspravama, prigodnim izložbama
i sl. Pojedine teme se prezentiraju unaprijed
u obliku pisanih referata. Nakon
završetka svakog kongresa izdaju
da se tiskani materijali koji sadrže sve
značajnije govore, referate, rasprave i
eventualne zaključne napomene.
Između dvaju kongresa djeluje stalni
savjet (Permanent Council) u kojem
svako nacionalno vijeće ima svoje predstavnike.
Prvi stalni savjet osnovan je
još 1937. u Parizu i imao je samo devet
članova.
Sada su iz Hrvatske članovi stalnog
savjeta dr. sc. Tomislav Dragičević,
predsjednik, i mr. sc. Dubravko Petrović,
tajnik nacionalnog Vijeća.
Pored stalnog savjeta u
međukongresnom razdoblju djeluju
specijalizirani organi WPC-a poput:
vijeća za razvoj, zatim ad hoc osnovane
grupe za pojedina područja i druga tijela.
Osim toga, WPC ima stalni ured s
generalnim direktorom i određenim brojem
službenika za vođenje tekuće administracije
između dvaju kongresa i za
pripreme sljedećeg kongresa.
Ured World Petroleum Congress nalazi
se na adresi: Fourthfloor suite 11, Duchess
Str. London, W 1N 3 DE. Telefon: 44-
2076 37 4995, faks: 44-2076 37 4973.
Treba još dodati da na svjetskim naftnim
kongresima sudjeluju stručnjaci i
poslovni ljudi iz svih zemalja, koje imaju
bilo kakav značajan interes u području
istraživanja, proizvodnje, prerade i
transporta te prodaje nafte i plina. Zbog
prirode stvari problematika nafte i plina
razmatra se zajednički. No, nakon što je
tehnologija proizvodnje, prerade i transporta
plina pokazala svoje specifičnosti,
za problematiku plina održavaju se
posebni kongresi svake tri godine pod
nazivom Gas Congess. Najposjećeniji
WPC dosad je bio u Tokiju 1975. (preko
6000 sudionika). Godine 2005. Kongres
je promijenio u World Petroleum Councel,
pa je i ime Hrvatskoga naftnog vijeća
usklađeno s time, te je naše vijeće dobilo
na kraju dodatak svjetskog savjeta
za naftu i plin.
Osnivanje Jugoslavenskog
komiteta svjetskih
kongresa za naftu
Kod nas se nafta vadila i koristila u
malim količinama još u prošlom stoljeću,
ali tada još ne postoji industrijska proizvodnja
u pravom smislu, već spomenuta
manufakturna.
Pionir bušenja na našim prostorima,
poput pukovnika Drakea u SAD bio je
bečki veleindustrijalac Wilhelm Singer.
On je izveo prvo (udarno) bušenje u
Paklenici, pokraj Mure. Između 1885. i
1891. izrađene su po tri bušotine u Paklenici
i Selnici. Godine 1888. izrađena
je bušotina duboka 600 metara pored
Ludbrega, veoma duboka za to vrijeme,
no nažalost samo s tragovima nafte. Od
1900. do 1905. u okolici Selnice izbušena
je 31 bušotina, iz kojih je u ovom vremenu
proizvedeno četiri tisuće tona nafte, koja
se transportirala naftovodom dugim
četiri kilometra do željezničke stanice.
Od 1868. do 1918., u takozvanom naftnom
predindustrijskom dobu, uglavnom
13