čAsOpIs - Ina

Opskrba energijom
čini 7,5 milijardi raspoloživa plina za
potrošnju u Hravtskoj.
No, zbog ocjene da proizvedena
energija u Hrvatskoj iz plina ne bi mogla
biti konkurentna najveća ulaganja
u energetici za razdoblje do 2020.
predviđaju se kako sada stvari stoje,
po svoj prilici u buduću nuklearnu elektranu.
Naime do 2030. u Zagrebu će
se obustaviti šest agregata za koje su
predviđeni izlasci iz postojećih postrojenja
i pogona pa je pitanje što se
planira u budućnosti na ovim prostorima
te otkud Zagrebu potrebna toplinska
i električna energija? Iz Vladina prijedloga
energetske strategije proizlazi
da bi umjesto izašlih postrojenja trebalo
sagraditi jednu TE na ugljen od 600
MW u 2015. te jednu NE od 1000 MW
u 2020. Pri tome je izostavljena gradnja
jedne plinske TE u Dalmaciji od 400
MW koja bi trebala povećati efikasnost
plinovoda prema Dalmaciji, a jedina TE
na tekuće gorivo u Rijeci obustavit će
se 2020. Hoće li to gorivo biti zamijenjeno
LNG iz planiranog terminala tek će
se vidjeti.
Iz usporedne analize mogućih razvojnih
scenarija do 2020. gdje plina
gotovo da i nema, zaključak je da su
najveće investicije na strani gradnje
nuklearke.
Energetika i plin do 2030. prema ocijeni
Hrvatske stručne udruge za plin u
prirodnom plinu vide glavnu konkurentnost
našeg elektroenergetskog sustava.
Naime, tehničke i ekonomske značajke
termoelektrana određivat će njihovo
angažiranje na regionalnom i hrvatskom
tržištu pa će potrošnja prirodnog
plina ovisiti o konkurentnosti termoelektrana
na prirodni plin prema drugim
TE na jedinstvenom regionalnom i europskom
tržištu. Italija je primjerice
već u tome našla svoj interes dok se
Hrvatska oslanja u svojoj strategiji na
ugljen. Premda nema domaćih zaliha
ugljena koje bi se mogle komercijalno
rabiti Energetskom strategijom, računa
se na uvoz jer Hrvatska ima more pa su
joj dostupni „svi rudnici svijeta“, no bez
nafte i plina kao izvora.
Vlada svoj prijedlog u kojem plina
gotovo da i nema obrazlaže činjenicom
da je opskrba plinom nepouzdana te da
plina niti iz jednog izvora nema dovoljno.
Nedovoljnu sigurnost opskrbe zbog
nemogućnosti uvoza prirodnog plina
Nuklearka je samo jedna od triju mogućnosti
Hrvatska trenutačno uvozi više od polovice potrebnih energenata i to nafte,
plina i ugljena te 30 posto struje iz NE Krško. Zaliha ugljena ima za još 150
godina eksploatacije, jeftin je i daje jeftinu proizvodnju struje. Ima i plina kojeg
međutim sve više uvozi, a taj uvoz nadziru veliki igrači poput Rusije koja posjeduje
više od 40 posto zaliha ovog goriva, a može zbog političkih pritisaka u
bilo koje doba „svoju slavinu i zatvoriti“.
Uvrštavanjem nuklearke u novu Eneregtsku strategiju, stručnjaci drže da
znači samo jedno da se konačno mora ukloniti tabu s njezine gradnje. Hrvatska
će nuklearku morati graditi prije ili kasnije, ali je samo jedna od triju opcija o
kojoj će se progovoriti kada za to dođe vrijeme. Dok se sada uglavnom svi slažu
da se Hrvatska treba uključiti u velike međunarodne naftovode i plinovode i
sagraditi LNG terminal, puno jače polemike se vode o tome kakve elektrane
trebamo. Odgovor na to pitanje očekuje se od struke i javnosti, a krajnju odluku,
nadajmo se uvažavajući argumente i struku, donijet će politika.
29