150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

10
nove organizacije ovdašnjih biskupija. Ta je nova organizacija počela funkcionirati od
1829. Dubrovačka je nadbiskupija ukinuta i svedena na rang biskupije. Korčulanska je
biskupija ukinuta, a njezinih 8 župa uključeno je u Dubrovačku biskupiju. Prvi dubrovački
biskup - nakon tako provedene crkvene reorganizacije - imenovan je 1830. Bio
je to Antun Giuriceo, rodom s otoka Krka. 13 On je svoj prvi pastoralni obilazak župa i
podžupa na Korčuli obavio u siječnju 1831. Tada je bio i u Veloj Luci. Njegov nasljednik
na dužnosti biskupa dubrovačkog, Toma Jederlinić, postavio je 2. VIII. 1846. kamen-temeljac
velolučke crkve Sv. Josipa.
Iz Dubrovnika do grada Korčule, i obratno, putovalo se u to vrijeme neredovitim i
redovitim plovidbenim vezama. Neredovite veze održavali su jedrenjaci tipa trabakula
ili tipa bracera koji su, prevozeći razne robne terete, prevozili usput i ponekog putnika.
Redovite veze na relaciji Trst - Kotor održavali su od 1836. parobrodi austrijskog
Lloyda, koji su pristajali i u Korčuli i to najprije dva puta mjesečno, pa jedanput tjedno
i kasnije dva puta tjedno. 14 Između Dubrovnika i Korčule postojala je u četvrtom desetljeću
19. stoljeća i redovita poštanska brodska veza koju su pet puta mjesečno obavljala
dva mala jedrenjaka. 15
Na otoku Korčuli bilo je obrazovanih pojedinaca. Bili su to: svećenici, pretor odvjetnici,
notar i sindici. Neki su od njih u četvrtom i petom desetljeću 19. stoljeća pratili
što se zbiva u javnom životu Dalmacije, banske Hrvatske i uopće u Austrijskoj Carevini
i to putem listova koji su izlazili u Zadru, 16 Zagrebu, 17 i u Dubrovniku. 18 Znali su
da nacionalno-politička letargija s jedne i s druge strane Velebita postaje prošlost, da
novo doba potiče osvještenije hrvatske duhove koji traže primat hrvatskog jezika na
njegovu domovinskom tlu te upravnu integraciju hrvatskih zemalja, a time i sjedinjenje
hrvatskoga naroda. Vrhunac te težnje u prvoj polovici 19. stoljeća manifestirao se
1848. kad su iz francuskog političkog ambijenta doprle i na hrvatsko tlo mobilizatorske
krilatice: liberté, fraternité, egalité (sloboda, bratstvo, jednakost). Imenovanje hrvatsko-slavenskoga
bana Josipa Jelačića 2. XII. 1848. gubernatorom Rijeke i Dalmacije
doživljeno je među Hrvatima s jedne i s druge strane Velebita kao prvi korak ka sjedinjenju
hrvatskoga sjevera i juga.
Osnovno obrazovanje sticali su pojedini Korčulani u izvaninstitucionalnim i u institucionalnim
oblicima. Izvaninstitucionalno obrazovanje odvijalo se na način da već
opismenjeni i obrazovani ljudi uče one koji su bili zainteresirani da postanu pismeni
13
Stjepan Ćosić, Waidmannsdorfov izvještaj o Dubrovačkom okrugu iz godine 1823., “Anali zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku” sv. XXXVIII., Zagreb - Dubrovnik 2000., 208.
14
Parobrodi tog društva bili su ispočetka tehnički nesavršeni. Njihovi parni kotači nalazili su se paralelno
uz lijevi i desni bok broda s izvanjske strane, usporavani, a često i kvareni uslijed udara jakih valova.
Ti su se parobrodi služili i jedrima kao svojim pomoćnim pogonskim sredstvima. Kasnije, usavršavanjem
parobrodâ (uvođenjem propelera, jačih parnih strojeva i veće brodske tonaže), oni su postali brži, udobniji
i stizali su u luke svoga pristajanja točno ili približno točno prema svom plovidbenom redu.
15
Bruno Moravec, Parobrodarski saobraćaj pokretač turističkog prometa na dubrovačkom području,
“Naše more”, br. 3, Dubrovnik, 1955., 115.
16
Tu su izlazili: La Dalmazia, La Gazetta di Zara, Zora dalmatinska, Glasnik dalmatinski i Osservatore
Dalmato - Smotritelj dalmatinski.
17
Npr.: Novine Horvatske (Ilirske narodne novine, Narodne novine) i njihov prilog: Danica Horvatska,
Slavonska i Dalmatinska (Danica ilirska) i Slavenski jug.
18
Tu su izlazili: Rimembranze della settimana i L´Avvenire.