150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
laniju i kapelana, a 1828. prema uputama Vlade u Zadru Pretura je imenovala prvoga<br />
velolučkoga seoskog glavara. 4<br />
Privatna crkvica sv. Vinčenca od početka je bila premalena za okupljanje velolučkih<br />
vjernika. Zato je 1820. pobožna i bogata udovica Jerolima Anđelini Ševilo željela<br />
na svoj osobni trošak izgraditi veću, prostraniju i tadašnjoj Veloj Luci primjereniju<br />
crkvu. Molbama joj nije udovoljeno. Tek 1832., uz podršku i nastojanje okružnog poglavara<br />
baruna Ferdinanda od Schallera te osobito dubrovačkog biskupa A. Giuricea,<br />
vlada u Zadru dala je dopuštenje da se u Veloj Luci izgradi nova crkva. Don Petar Joković,<br />
koji je krajem 1833. imenovan velolučkim kapelanom, svesrdno se zalagao te<br />
sjedinio i motivirao Velolučane. Uz znatnu potporu bečke vlade te još većim sudjelovanjem<br />
mještana u materijalima i manualnim radovima godine 1848. dovršena je crkva<br />
Sv. Josipa. Godinu poslije izgrađeno je groblje, osnovana župa te u siječnju 1850.<br />
za prvoga velolučkog župnika imenovan, za Velu Luku i dotada vrlo zaslužni, don Petar<br />
Joković. Do te godine utemeljene su matične knjige i osnovano crkovinarstvo. Tako<br />
je u vjerskom pogledu <strong>Vela</strong> <strong>Luka</strong> postala neovisna, odnosno podređena jedino dubrovačkoj<br />
biskupiji. 5<br />
Moglo bi se reći da je upravo tih <strong>godina</strong> <strong>Vela</strong> <strong>Luka</strong> sazrijevala. Velolučani su se sve<br />
više osjećali svoji, posebni, nimalo Blaćani. Predvođeni don Petrom Jokovićem tako su<br />
se ponašali te kao mjesto željeli napredovati.<br />
Dakle, najsažetije: U doba mletačke uprave Dalmacijom (1420.-1797.) <strong>Vela</strong> <strong>Luka</strong> se<br />
rađa, postupno raste. Pri kraju mletačke vladavine našim krajevima ona je praktički<br />
selo s oko 200 stalnih stanovnika. Pod austrijskom upravom (drugom), u razdoblju od<br />
1815. do 1850. ubrzano raste, sazrijeva, oblikuje se. Godine 1850. u službenom smislu<br />
do određene je mjere samostalna jedinica (selo s glavarom), dok je to u crkvenom smislu<br />
potpuno; posebna je župa.<br />
U prvim <strong>godina</strong>ma velolučke župe (1849.-1870.)<br />
Dokumenti, posebno oni što se čuvaju u župskoj arhivi, dokazuju da je utemeljenje<br />
velolučke župe bilo zaista velika prekretnica. Do 1849. godine don Petar Joković je<br />
kao velolučki kapelan vodio (valjda i smio voditi) samo prepisku vezanu uz izgradnju<br />
crkve. Tek te godine uvode se matične knjige, od te godine mrtvi Velolučani ukopavaju<br />
se u velolučkom groblju, od te godine velolučki župnik dopisima crkvenog i svjetovnog<br />
sadržaja vezan je uz Sindikat (“Sindacato comunale”) u Blatu, Preturu u Korčuli,<br />
Biskupski ordinarijat u Dubrovniku te, znatno rjeđe, s Okružnim poglavarstvom u<br />
Dubrovniku. Ali, da bi mogao pratiti zbivanja i unapređivati svoju župu, sam je tražio<br />
zbirke službenih propisa, upute i savjete te štošta poticao i predlagao.<br />
Burna 1848. <strong>godina</strong>, promjene što ih je ona izazvala kao i slijed daljnjih događanja<br />
također su poticajno djelovali na Velu Luku.<br />
<br />
<br />
<br />
5<br />
<br />
<br />
33