150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

26
22. IV. 1944. - desant na otok Korčulu gdje su, tijekom četverodnevnih borbi, nanijeli
Nijemcima velike gubitke. Ocijenivši da će Nijemci, kojima je stizalo pojačanje, postići
borbenu nadmoć, sudionici tog partizanskog desanta su u noći između 24. i 25. IV.
1944. napustili zauzete dijelove Korčule i povukli se na Vis. S njima se povukao i popriličan
broj korčulanskih civila. Izbjeglice s Korčule (i one ranije i ove sada) prebačene
su s otoka Hvara i Visa u Italiju te odatle dalje na egipatsko tlo u tamošnje “ad hoc”
formirane hrvatske izbjegličke logore u El Khatatbi, Tolumbatu i El Shattu.
Dijelovi 26. partizanske divizije definitivno su 14. IX. 1944. potisnuli Nijemce s
Korčule. Otada je ovaj otok u sastavu antifašističke Federalne Države Hrvatske (koju
je proglasio ZAVNOH na svom III. zasjedanju 8. i 9. V. 1944. u Topuskom). U zadnjim
mjesecima 1944. ponovno je zaživio i školski život u Veloj Luci, u koju su se
tijekom prve polovice 1945. vraćali i njezini izbjegli sumještani iz izbjegličkih logora
u Egiptu.
Godine 1945. građanske su škole u Hrvatskoj ukinute i pretvorene u niže gimnazije.
Na osnovi Zakona o sedmogodišnjem obrazovanju od 30. VIII. 1946. te su niže gimnazije
preustrojene u sedmogodišnje škole. Sedmogodišnja škola u Veloj Luci imala je u
školskoj 1948./49. godini 310 učenika od I. do VII. razreda. Broj njenih đaka po razredima
(koja su imala i paralelna odjeljenja) bio je u školskoj 1949./50. godini ovakav: u
I. razredu 66, u II. r. 92, u III. r. 72, u IV. r. 80, u V. r. 110, u VI. r. 90 i u VII. r. 80. 79
Od šk. g. 1950./51. narodna sedmogodišnja škola u Hrvatskoj prerasta u narodnu
osmogodišnju školu. Tako je bilo i u Veloj Luci. Te je godine donesen i novi Nastavni
plan i program prema kojemu je tjedni broj nastavnih sati izgledao ovako: u I. r. 18, u
II. r. 20, u III. r. 22, u IV. r. 24, u V. r. 25, u VI. r. 27, u VII. r. 27 i u VIII. r. 29. 80
Zakonsko utemeljenje o prijelazu na obvezno osmogodišnje školovanje u Hrvatskoj
sadržavao je Zakon o narodnim školama donesen 27. XI. 1951., čiji je čl. 5. glasio: “Obvezno
osnovno školovanje traje osam godina, a obuhvaća svu djecu od sedme do navršene
petnaeste godine života.” 81 Nakon završetka VIII. razreda učenici su polagali niži
tečajni ispit (malu maturu). Taj je ispit na isti način polagan i u gimnaziji nakon završetka
njenih nižih razreda. Od školske g.1953./54. niži tečajni ispit je ukinut i u osmogodišnjim
školama i u gimnazijama. 82
Nastojanje da se obveznim osnovnim osmogodišnjim školovanjem obuhvati čitava
mlada generacija od 7. do 15. godine života dovelo je do toga da su, osim narodne
osmogodišnje škole (kakva je bila i u Veloj Luci i čiji su viši razredi V. do VIII. imali
rang nižih razreda gimnazije), počele od šk. g. 1954./55. nastajati i narodne osmogodišnje
škole tipa B i to tako što su šestogodišnje škole u većim selima prerastale u ovaj
tip osmoljetke. Napokon, na osnovi Zakona o osnovnoj školi od 6. VII. 1959., uvedeno
79
Godišnjak Ministarstva prosvjete NR Hrvatske za šk. g. 1949./50., Zagreb, 1951., 12 i 40.
80
Nastavni plan i program za osmogodišnje škole i niže razrede gimnazije, osnovne škole i produžne
tečajeve, Zagreb, 1950., 5.
81
Školski propisi s popisom općeobrazovnih škola i nastavnog osoblja u NR Hrvatskoj, Zagreb, 1955., 65.
82
Gimnazije su još bile osmorazredne školske ustanove (s I. do VIII. razreda). Niži tečajni ispit polagao
se u njima zadnji put 1953. nakon završenog IV. razreda. Viši tečajni ispit (velika matura) ostao je u njima i
dalje. On se polagao nakon završenog VIII. razreda.