150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

14
pne većini učenika. Tako je npr. “Slovnička čitanka za pervi razred katoličkih učionah
u Carevini austrianskoj”, tiskana u Beču, imala prodajnu cijenu od 18 krajcara srebra
po primjerku. 33
Dvije godine nakon ustanovljenja osnovne škole u Veloj Luci ustanovljena je i
osnovna škola u Žrnovu (1859.). 34 Bila je ovo po redu četvrta osnovna škola na otoku
Korčuli. U školskoj 1860./61. godini dogodila su se dva krupna događaja: prvi, u listopadu
1860. prestao je desetogodišnji francjozefinski apsolutizam 35 i uspostavljena
ustavnost u Austrijskoj Carevini, i drugi, u veljači 1861. vladarevim je patentom propisan
ustroj zakonodavne vlasti u Carevini i u pojedinim zemljama Carevine. Obnovom
rada Sabora kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije 36 u Zagrebu smatralo se - među
Hrvatima - da je to obnova i teritorijalno-upravnog jedinstva hrvatskih zemalja. Međutim,
vladajući je vrh u Beču mislio i odlučio drukčije, da Sabor kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije bude samo sabor Banske Hrvatske (Hrvatske i Slavonije), a da
ostale hrvatske zemlje, Dalmacija i Istra, ostanu i dalje odvojene i da imaju zasebne pokrajinske
sabore, Dalmatinski sabor u Zadru i Istarski sabor u Poreču.
Izbori za te sabore (zagrebački, zadarski i porečki) i njihova zasjedanja 1861. iskazali
su izdiferenciranost hrvatske političke scene prema specifičnostima stanja, odnosa i
političkih težnji u Banskoj Hrvatskoj, u Dalmaciji i Istri. U Dalmaciji su se manifestirale
dvije strane: jedna, koja je željela da Dalmacija ostane upravno zasebna, autonomna,
i s talijanskim kao službenim jezikom, i druga, koja je željela da službeni jezik u
ovoj pokrajini bude hrvatski i da se ova pokrajina sjedini sa banskom Hrvatskom. Prvi
su se nazvali autonomašima, drugi narodnjacima. Po tome su nazvane i njihove političke
stranke Autonomaška stranka i Narodna stranka. Suprotstavljenost autonomaša i
narodnjaka manifestirana je i u svim naseljima otoka Korčule.
Dalmatinska je vlada 37 podupirala autonomaše jer joj je to naređeno iz Beča. Bečki
su se vladajući vrhovi (osobito središnja vlada) čvrsto držali stajališta da Dalmacija
ne bude sjedinjena s Banskom Hrvatskom, da treba ostati autonomna i da se u njoj,
dok bude moguće, zadrži talijanski kao službeni jezik, koji će kočiti prirodan nacionalni
razvoj dalmatinskih Hrvata. Takva je politika imala za posljedicu da su autono-
33
Krajcar je stoti dio fiorina. (Plaća seoskog učitelja u to vrijeme u Dalmaciji iznosila je oko 13 do 15
fiorina mjesečno ili 156 do 180 fiorina godišnje).
34
HŠM (31). Dokumentacija... Podaci o OŠ u Žrnovu.
35
Apsolutizmi u Habsburškoj Monarhiji obično se nazivaju po vladarima za čije su vladavine bili uvedeni:
u doba carice i kraljice Marije Terezije - marijoterezijanski, u doba cara i kralja Franza I. (Franje I) -
franciscejski, i u doba Franza Josepha I. (Franje Josipa I.) - francjozefinski. Ovaj potonji apsolutizam naziva
se u literaturi i Bachovim apsolutizmom po njegovu provoditelju Alexanderu Bachu, ministru unutarnjih
poslova Austrijske Carevine.
36
Bio je to puni naziv tog parlamentarnog tijela. Taj je naziv izražavao državnopravnu cjelovitost Hrvatske,
koju su sačinjavali Dalmacija, Hrvatska i Slavonija - tri povijesna dijela ukupnog Hrvatskoga kraljevstva,
po kojemu se ono, skraćeno, nazivalo i: Trojednicom ili Trojednom kraljevinom. Iz istog se državnopravnog
razloga službeno nazivao i hrvatski ban u Zagrebu banom dalmatinsko-hrvatsko-slavonskim.
Hrvatski sabor i hrvatski ban bili su čuvari i reprezentanti hrvatske državnosti kako u personalnoj uniji s
Ugarskom (1102.-1526.), tako i u personalnoj uniji Hrvatske i Ugarske s Austrijom (1526.-1918.).
37
Ta se vlada od 1850. naziva Namjesništvom (njemački zvanom: Staathalterei, talijanski: Luogotenenza).
Njezin se poglavar ne zove više gubernatorom, već otada namjesnikom. I namjesnik je vojno lice, general,
pod čijom su upravnom nadležnošću i civilni i vojni poslovi u Dalmaciji. Na dužnosti dalmatinskog namjesnika
- u vrijeme uspostave ustavnosti i nastanka Dalmatinskog sabora - nalazio se general Lazar Mamula.