150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

16
no im daljnje opće obrazovanje i stručno osposobljenje za njihov budući učiteljski rad.
Učenici te škole bili su uglavnom sa sela koje je, kao takve, bilo lako i orijentirati za povratak
na selo u ulozi prosvjetiteljâ seoskog puka. Svi su oni stanovali u internatu, koji
je postojao uz tu preparandiju, i svi su bili stipendisti svojih zavičajnih općina ili pak
drugih općina s područja Dalmacije. Mogućnost školovanja u toj preparandiji privlačila
je i pojedine mladiće s otoka Korčule.
Stanovnicima Korčule i ostalih dijelova Dalmacije ta je 1866. godina ostala posebno
u pamćenju. Te se godine Austrijska Carevina našla u ratu protiv dviju kraljevina
- Pruske i Italije. U srazu s Pruskom doživljavala je poraze, a u srazu s Italijom nizala
je pobjede, od kojih je najvažnija postignuta u pomorskoj bitci kod Visa. U austrijskoj
ratnoj mornarici bilo je pripadnika svih narodnosti s područja Carevine, a najviše
dalmatinskih i istarskih Hrvata, koji su, junački se boreći u toj velikoj bitci, bili nošeni
sviješću da brane svoj hrvatski dio Jadrana od nasrtljivih prekomorskih susjeda. Stoga
se i na Korčuli, poslije te pobjedonosne bitke, u kojoj su, u sastavu austrijske ratne
mornarice, sudjelovali i pojedini Korčulani, s punim uvjerenjem i ponosom govorilo:
da je u takvom ishodu viške bitke više doprinijelo hrvatsko rodoljublje nego snaga austrijskog
oružja. Austrijanci ni ovaj put, kao ni u nizu sličnih primjera ranije, nisu bili
zahvalni Hrvatima. Imali su u vidu samo svoje interese, kombinacije i planove, a što
se tiče težnji i potreba hrvatskog naroda, kao i težnji i potreba ostalih slavenskih naroda
u Carevini, oni su te težnje i potrebe više obuzdavali i onemogućavali nego podržavali.
Pokazali su to osobito 1867., kad su - nagodivši se s Mađarima - podijelili s
njima vlast kako bi efikasnije držali u pokornosti slavenske narode na području Habsburške
Monarhije.
Tom su Austro-Ugarskom nagodbom hrvatske zemlje još naglašenije bile međusobno
upravno izolirane i razdvojene. Banska Hrvatska pripala je ugarskom, a Dalmacija
i Istra austrijskom dijelu te Monarhije. 41 Ustroji uprave i školstva u banskoj Hrvatskoj
i u Dalmaciji razlikovali su se i prije i poslije Austro-Ugarske nagodbe.
Dalmatinsko se školstvo u svojoj pravnoj regulativi ravnalo prema austrijskom školstvu.
Među austrijskim školskim zakonima - nakon Austro-ugarske nagodbe - posebnu
su važnost imala dva, donesena 1869. Zakonom o odnosu škole prema crkvi od 8. II.
1869. definitivno je ukinut crkveni nadzor nad školama. 42 Taj se nadzor dotada odvijao
putem biskupskih konzistorija. Sekularizirani školski nadzor obavljao se otada putem
mjesnih školskih vijeća, kotarskih školskih vijeća 43 i pokrajinskog školskog vijeća. Zakonom
o načelima nastave u pučkim školama od 14. V. 1869. istaknuto je u čl. 1.: “Zadaća
je pučkoj školi odgajati djecu moralno-religiozno, razvijati im duševne sile, op-
41
Austrijska Carevina od 1867., kao dvojna država s istim vladarom iz habsburške dinastije, ima naziv
Austro-Ugarska. U njenom austrijskom dijelu imaju prevlast austrijski Nijemci, a u njenom ugarskom dijelu
imaju prevlast Mađari. Službeni je naziv austrijskog dijela Monarhije: Kraljevine i zemlje zastupane u Carevinskom
vijeću, a ugarskog dijela te Monarhije: Zemlje krune S. Stjepana.
42
Sbirka zakona i naredaba o pučkim učionicama na upotrebu osobito kotarskih i mjestnih učionskih
vieća i pučkog učiteljstva u Dalmaciji. Priredili I. Cipcić i E. Smirić, Zagreb 1891., 6.
43
Godine 1868. napuštena je dotadašnja upravno-administrativna podjela Dalmacije na okružja i preture.
Umjesto njih osnovano je 12 kotara: zadarski, benkovački, šibenski, kninski, sinjski, splitski, hvarski,
makarski, imotski, korčulanski, dubrovački i kotorski. U okviru ovih kotara funkcionirale su i dalje postojeće
političke i poreske općine.