150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

24
Osnovnoškolske čitanke za učenike s hrvatskih teritorija sastavljali su uglavnom i
dalje isti autori: Sigismund Čajkovac, Stjepan Bosanac, Vladimir Nazor i Stjepan Ratković.
One su, nakon uvođenja monarhističke diktature (1929.) i kroz daljnjih deset
godina (do 1939.), bile manje nacionalne, a više u službi zagovaranja narodnog (unitarističko-jugoslavenskog)
jedinstva i cjeline države.
Godine 1933. osnovne škole su dobile novi Nastavni plan i program. U njemu se materinski
jezik naziva imenom “narodni jezik”, a ne kako je bilo dotada: “srpsko-hrvatsko-slovenski”.
Pod pojmom “narodni jezik” zagovarao se jezik svih državljana Kraljevine
Jugoslavije tobože kao jedan jezik u duhu iskonstruiranog i nametanog shvaćanja
da su Hrvati, Srbi i Slovenci jedan narod. (Makedonce, Crnogorce i nacionalne manjine
uopće se nije ni spominjalo kao da ih nije ni bilo).
Povijesna imena, kojima su imenovane veće osnovne škole na hrvatskom prostoru,
podsjećala su uglavnom na srpsku prošlost. Tako je bilo i u Veloj Luci. Ovdašnja muška
osnovna škola nazvana je Narodnom osnovnom školom Miloša Obilića, a ovdašnja
ženska osnovna škola nazvana je Narodnom osnovnom školom Majke Jugovića.
Kao što su slijedili politički nauk Stjepana Radića, Velolučani su slijedili i politička
nastojanja Vladka Mačeka, Radićeva nasljednika na funkciji vođe hrvatskog seljačkog
pokreta, stranački uobličenog u Hrvatskoj seljačkoj stranci. Pokazali su to i na parlamentarnim
izborima 5. V. 1935. i 11. XII. 1938., masovno glasujući za Listu udružene
opozicije čiji je nosilac bio Vladko Maček.
Budući da se od 1935. hrvatska trobojnica slobodno vijorila (i to ne dozvolom režimskih
organa, već odlučnom voljom pripadnika hrvatskog seljačkog pokreta), ona
se otada i u Veloj Luci mogla vidjeti na Mačekov rođendan i prigodom ostalih javnih
manifestacija, ali i prigodom obiteljskih slavlja kao što su vjenčanja i krstitke.
Sporazum Cvetković - Maček i stvaranje Banovine Hrvatske (26. VIII. 1939.) obilježen
je javnom podrškom i u Veloj Luci. U tom državnopravnom sporazumu Hrvati
su vidjeli značajno ostvarenje u duhu rješavanja svoga pitanja. Tim je sporazumom
izvršena ustavna revizija i učinjen odstup od dotadašnjeg upravnog centralizma
i nacionalnog unitarizma. Hrvati su pretežno okupljeni u jednoj banovini s hrvatskim
imenom Banovina Hrvatska kojoj je data znatna autonomija. Među autonomnim nadležnostima
Banovine Hrvatske nalazilo se i školstvo. Već početkom školske 1939./40.
godine izvršena je revizija nastavnog plana i programa za osnovne škole. U okviru hrvatskoga
jezika i povijesti uneseno je više hrvatskih nacionalnih sadržaja. Mnogi su
učitelji, Hrvati, putem premještaja vraćeni iz nehrvatskih krajeva Kraljevine Jugoslavije
u Banovinu Hrvatsku. Prosvjetna i športska društva, kao i staleška udruženja, kojima
je ranije (od 1929. do 1939.) bilo nametnuto jugoslavensko ime dobila su hrvatski
naziv. Tako npr. Jugoslavensko učiteljsko udruženje preimenovano je u Savez hrvatskih
učiteljskih društava. U hrvatskim pedagoškim časopisima piše se, uz ostalo, i o značenju
nacionalnog duha u odgoju i obrazovanju djece i omladine.
Hrvatski školski muzej u Zagrebu uznastojao je prikupiti podatke o svim osnovnim
školama u Banovini Hrvatskoj te je, u svezi s tim, poslao upravama svih tih škola
upitnik sa zamolbom da ga ispune i vrate tom Muzeju. Taj su upitnik krajem škol-