150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

20
bila protiv te političke misli. A stvarni je razlog tog izostavljanja hrvatskog i srpskog
imena u čitankama bio da odgoj u dalmatinskim osnovnim školama bude što više anacionalan.
Nezadovoljni takvom školskom politikom vladajućeg režima mnogi su dalmatinski
učitelji kritizirali nove osnovnoškolske čitanke. U toj kritici najviše se istakao učitelj
Petar Kuničić koji je (pod pseudonimom Ljubo Ljubibratić) objavio nekoliko članaka
u zadarskom Narodnom listu. Kad je 1892. povedena rasprava o tim čitankama i
u Dalmatinskom saboru, pojedini su hrvatski saborski zastupnici zahtijevali da se posebnim
zaključkom osude postojeće anacionalne čitanke i režimska školsko-odgojna
politika zastupljena u tim čitankama. Narodna hrvatska stranka je imala većinu u Dalmatinskom
saboru i kao takva mogla je donijeti taj zaključak. Ali, kako je ona vodila
oportunističku politiku i nije se željela ni u tom pitanju konfrontirati s vladajućim režimom,
nije htjela izglasati predloženi zaključak. Zbog tog sluganstva i kukavičluka Narodne
hrvatske stranke iz njena su saborskog Narodnog hrvatskog kluba istupila šestorica
zastupnika (Juraj Biankini, Stjepan Buzolić, Josip Paštrović, Josip Virgil Perić,
Kažimir Ljubić i Mate Šarić), 60 koji su osnovali svoj zasebni saborski Hrvatski klub i potom
se, 1894., uključili u tada osnovanu dalmatinsku Stranku prava.
Ugledajući se na svoje banovinske kolege, i dalmatinski su učitelji pristupili pokretanju
svojih pedagoških časopisa i svom staleškom organiziranju. Prvi pedagoški časopis
pokrenut u Dalmaciji zvao se Zora. Izlazio je od 1884. do 1889. u Zadru. 61 Godine
1899. osnovan je Savez dalmatinskih učitelja sa sjedištem u Splitu koji je od 1911. preimenovan
u Savez dalmatinskih učiteljskih društava. Godine 1899. pokrenut je u Splitu
pedagoški časopis Učiteljski glas. U Dalmaciji su do Prvog svjetskoga rata izlazili još
ovi pedagoški časopisi: Novo vrijeme (1908. u Šibeniku), Narodni učitelj (1914. u Zadru)
i Glasnik (1914. u Splitu). U školskoj 1913./14. godini u Dalmaciji je djelovala 401
osnovna škola, od toga - po nastavnom jeziku - 400 na hrvatskom i 1 na talijanskom.
Ta jedina osnovna škola na talijanskom jeziku postojala je u Zadru, posljednjem uporištu
dalmatinskih Talijana i talijanaša. Talijansko iredentističko društvo Lega Nazionale
imalo je tada u Dalmaciji osam svojih privatnih škola (1 u Korčuli, 2 u Splitu, 2 u
Šibeniku i 3 na području Zadra i Arbanasa). 62
Tijekom zadnjih desetljeća 19. i početkom 20. stoljeća Vela Luka se postupno znatno
brže razvijala i u gospodarskom i u društvenom pogledu. Štetne posljedice “vinske
klauzule” i filoksere 63 i ovdje su se duboko osjećale. Imalo je to svoj odraz i u iseljavanju
koje ulazi u povijest onodobnih društvenih zbivanja ne samo u Veloj Luci i drugim
dijelovima otoka Korčule, već i na dalmatinskom tlu uopće. Žiteljstvo Vele Luke
imalo je ovakav ritam brojčanog rasta: 1940 u g. 1880., 2632 u g. 1890., 3563 u g. 1900.
i 4334 u g. 1910. 64
U Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.) sudjelovali su i mnogi Velolučani kao austrijski
vojnici i mornari. Neki su od njih poginuli, a neki su se vratili kao trajni (lak-
60
V. bilj. 38, isto, 145.
61
Ivo Perić, Prvi pedagoški časopis u Dalmaciji, “Školske novine”, br. 38, Zagreb, 1954., 4.
62
Glavni godišnji izvještaj o pučkom školstvu u Dalmaciji za godinu 1914., Zadar, 1914., 1 - 5.
63
Ivo Perić, “Vinska klauzula” u pretposljednjem Trgovinskom ugovoru između Austro-Ugarske i Italije
i njene posljedice u Dalmaciji, “Rad JAZU”, knj. 375., Zagreb, 1978., 257 - 296.
64
M. Korenčić, n. d. (32), 349.