150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
je pet <strong>godina</strong>. Dekret o imenovanju izdao mu je pokrajinski povjerenik za nastavu B.<br />
Benincasa 28. kolovoza 1807. godine, a u nastavi je radio od kolovoza 1807. do kolovoza<br />
1812. godine. (AŽVL - Spisi 1857.-1864.) A, 1808. godine, Visko Dandolo, civilni<br />
upravitelj Dalmacije u doba francuske uprave, posebnom je odlukom don P. Jokoviću<br />
dopustio da može privatno podučavati temeljne predmete gimnazije. 16<br />
Privatna, besplatna, dobrovoljna škola<br />
Najveće zasluge za osnivanje škole u Veloj Luci imao je i ima don Petar Joković. Bio<br />
je i osjećao se Velolučaninom. Kada je godine 1834. po svojoj želji preuzeo dužnost velolučkog<br />
kapelana, navršavao je 50 <strong>godina</strong>. Gospodarski je bio situiran. On i njegovi<br />
naslijedili su poprilična imanja, a 1815. od nasljednika Ismaelli (zapravo Lukrecije<br />
Bragadin, žene Viska Ismaellija, koja je živjela u Veneciji) kupili su u Veloj Luci kaštel<br />
Ismaelli, zatim velika imanja na Guduliji, Vrbovici i drugdje te udjele (karate) u nekim<br />
brodovima. 17<br />
S Velom Lukom emotivno je bio čvrsto vezan. Majka mu je iz roda Marinovića. U<br />
Marinovića docima (gdje je najvjerojatnije i rođen) također su naslijedili veliki posjed,<br />
dok su, također po majčinom nasljedstvu, u samoj uvali Veloj lučici imali kućice i zemljište<br />
(većim dijelom danas su tu kuće i dvorišta obitelji Prižmić Ćirko). 18<br />
Don Petar je bio čovjek s vizijom, a Veloj Luci je želio dobro. Kad je postao velolučki<br />
kapelan, prva mu je zadaća, kako je već spomenuto, bila izgradnja nove, prostrane<br />
crkve. Želio je i školu, obaveznu za svu mušku djecu (kao što su je od 1830. imali u<br />
Korčuli, a od 1838. godine i u susjednom Blatu). Za sve to, međutim nije imao ni vremena<br />
ni energije, tim više što je još od dječačkih dana često trpio bolove od teške podagre<br />
(reume). Zato se u više navrata tužio dubrovačkom biskupu, tražeći da odstupi<br />
s kapelanske dužnosti ili da mu omoguće da na svoj vlastiti trošak izdržava svećenika<br />
koji bi ga po potrebi zamjenjivao. Taj bi svećenik uz to u Veloj Luci vodio školu za<br />
mušku djecu.<br />
U izjavi – zapisniku (što je sačinjen u plovanijskom uredu u Blatu) on blatskom<br />
plovanu (župniku) koji mu je bio nadređen, 1. studenog 1839. u detalje, slikovito, opisuje<br />
svoju bolest; prilaže liječničke nalaze i savjet te najavljuje svoju nemoć za daljnje<br />
obnašanje dušobrižničke službe. Radi toga moli plovana neka se svojim dobrohotnim<br />
glasom podrške zauzme da presvijetli i prepoštovani Biskupski ordinarijat udovolji<br />
njegovoj poniznoj molbi i dopusti mu uposliti jednog svećenika kao svog privatnog<br />
pomoćnika. Početkom naredne godine (točno 21. siječnja 1840.), kako je bio najavio,<br />
posebnom molbom obratio se Biskupskom ordinarijatu u Dubrovnik.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
18<br />
<br />
<br />
37
Change language