150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

tanu Antunu Vučetiću i njegovoj prijateljici, odnosno nevjenčanoj mu supruzi, Teresi
Castellani. Negdje između 50-ih i 60-ih godina 19. stoljeća u nekoliko podužih razdoblja
boravila je u Veloj Luci. Tu je, po predaji, okupljala djevojčice te vodila neki, od
župnika i mjesnog glavara dopušteni oblik ženske škole. Inače, bila je vrlo pismena
(druga, poslije Jerolime Anđelini Ševilo pismena žena u velolučkoj prošlosti), a u dokumentima
(kao kuma na krštenjima) po zanimanju se izjašnjavala kao pomorac, odnosno
“marittimo”.
Godine 1868. ponavlja se ranija tvrdnja da ne postoji ženska škola jer za njezino izdržavanje
nedostaje sredstava.
Nakon što je u Beču 1869. donesen Zakon o osnovnom školstvu te, 29. prosinca
1871., na njemu zasnovan pokrajinski zakon za Dalmaciju, o ženskoj školi se u Veloj
Luci raspravlja na Mjesnom učionskom vijeću.
Prvi nešto energičniji zahtjev za otvaranje ženske škole Mjesno učionsko vijeće
podnijelo je Kotarskom učionskom vijeću tek 1880. Nakon opetovanih zahtjeva narednih
godina otvorena je ženska osnovna škola u Veloj Luci. Započela je s radom 1.
listopada 1885. godine, a prva joj je učiteljica bila Anka Radulović. 48
ZAKLJUČAK
U čitavom 19. stoljeću, a naročito u prvoj polovini i sredinom tog stoljeća, Vela
Luka je, u odnosu na susjedno Blato pa i druga, manja sela otoka Korčule, bila siromašno
mjesto. S obzirom na njezin prirodni smještaj (kao pristanište za izvoz i uvoz
roba za čitav zapadni dio otoka) broj stanovnika je rastao pa su joj i potrebe stalno rasle.
A materijalnih izvora nekako nije bilo.
Kao i za štošta drugo, Vela Luka se postupno, s protokom vremena i dosta teško, izborila
za redovnu školu. U desetljećima upornih nastojanja prednjačili su vidoviti pojedinci.
Može se također potvrditi da su više od prve nadređene joj uprave, kao i u nekim
drugim prilikama, značenje Vele Luke i njene potrebe zamjećivali i nastojali joj
pomoći predstavnici viših upravnih vlasti (Pretura u Korčuli, Biskupski ordinarijat i
okružno poglavarstvo te, u ovom slučaju, osobito pokrajinski školski savjetnik i nadzornik
Vjekoslav-Luigi Pavisich).
Iako je povremenih opismenjavanja pojedinaca i manjih skupina u prvoj polovini
19. stoljeća vjerojatno bilo, prva privremena i neredovna škola osnovana je 1851. zalaganjem
don Petra Jokovića i njegova pomoćnika don Petra Bačića. Ta je škola bila odličan
kvasac. Moglo bi se reći da je opismenjavala skupine velolučkih dječaka. Ali, što
je ne manje važno, odlično je pridonijela osvješćivanju Velolučana, njihovoj pripremi
za donošenje odluke da se i sami financijski odriču i ulažu za osnivanje i održavanje
nove, redovne škole.
Redovna škola osnovana je 1857. godine. U svojih deset godina redovnog djelovanja,
iako uz brojne, nekih godina i masovne izostanke i napuštanja nastave, moglo bi se
reći da je, bez obzira što se učilo pretežito i najviše na talijanskom jeziku, za ondašnje
47