150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
150 godina Å¡kolstva u veloj luci - OpÄina Vela Luka
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
tanu Antunu Vučetiću i njegovoj prijateljici, odnosno nevjenčanoj mu supruzi, Teresi<br />
Castellani. Negdje između 50-ih i 60-ih <strong>godina</strong> 19. stoljeća u nekoliko podužih razdoblja<br />
boravila je u Veloj Luci. Tu je, po predaji, okupljala djevojčice te vodila neki, od<br />
župnika i mjesnog glavara dopušteni oblik ženske škole. Inače, bila je vrlo pismena<br />
(druga, poslije Jerolime Anđelini Ševilo pismena žena u velolučkoj prošlosti), a u dokumentima<br />
(kao kuma na krštenjima) po zanimanju se izjašnjavala kao pomorac, odnosno<br />
“marittimo”.<br />
Godine 1868. ponavlja se ranija tvrdnja da ne postoji ženska škola jer za njezino izdržavanje<br />
nedostaje sredstava.<br />
Nakon što je u Beču 1869. donesen Zakon o osnovnom školstvu te, 29. prosinca<br />
1871., na njemu zasnovan pokrajinski zakon za Dalmaciju, o ženskoj školi se u Veloj<br />
Luci raspravlja na Mjesnom učionskom vijeću.<br />
Prvi nešto energičniji zahtjev za otvaranje ženske škole Mjesno učionsko vijeće<br />
podnijelo je Kotarskom učionskom vijeću tek 1880. Nakon opetovanih zahtjeva narednih<br />
<strong>godina</strong> otvorena je ženska osnovna škola u Veloj Luci. Započela je s radom 1.<br />
listopada 1885. godine, a prva joj je učiteljica bila Anka Radulović. 48<br />
ZAKLJUČAK<br />
U čitavom 19. stoljeću, a naročito u prvoj polovini i sredinom tog stoljeća, <strong>Vela</strong><br />
<strong>Luka</strong> je, u odnosu na susjedno Blato pa i druga, manja sela otoka Korčule, bila siromašno<br />
mjesto. S obzirom na njezin prirodni smještaj (kao pristanište za izvoz i uvoz<br />
roba za čitav zapadni dio otoka) broj stanovnika je rastao pa su joj i potrebe stalno rasle.<br />
A materijalnih izvora nekako nije bilo.<br />
Kao i za štošta drugo, <strong>Vela</strong> <strong>Luka</strong> se postupno, s protokom vremena i dosta teško, izborila<br />
za redovnu školu. U desetljećima upornih nastojanja prednjačili su vidoviti pojedinci.<br />
Može se također potvrditi da su više od prve nadređene joj uprave, kao i u nekim<br />
drugim prilikama, značenje Vele Luke i njene potrebe zamjećivali i nastojali joj<br />
pomoći predstavnici viših upravnih vlasti (Pretura u Korčuli, Biskupski ordinarijat i<br />
okružno poglavarstvo te, u ovom slučaju, osobito pokrajinski školski savjetnik i nadzornik<br />
Vjekoslav-Luigi Pavisich).<br />
Iako je povremenih opismenjavanja pojedinaca i manjih skupina u prvoj polovini<br />
19. stoljeća vjerojatno bilo, prva privremena i neredovna škola osnovana je 1851. zalaganjem<br />
don Petra Jokovića i njegova pomoćnika don Petra Bačića. Ta je škola bila odličan<br />
kvasac. Moglo bi se reći da je opismenjavala skupine velolučkih dječaka. Ali, što<br />
je ne manje važno, odlično je pridonijela osvješćivanju Velolučana, njihovoj pripremi<br />
za donošenje odluke da se i sami financijski odriču i ulažu za osnivanje i održavanje<br />
nove, redovne škole.<br />
Redovna škola osnovana je 1857. godine. U svojih deset <strong>godina</strong> redovnog djelovanja,<br />
iako uz brojne, nekih <strong>godina</strong> i masovne izostanke i napuštanja nastave, moglo bi se<br />
reći da je, bez obzira što se učilo pretežito i najviše na talijanskom jeziku, za ondašnje<br />
<br />
<br />
47