150 godina školstva u veloj luci - Općina Vela Luka

Dozvola učitelju Suličiću nije izdana, možda i zato što je Antun Suličić bio nesvršeni
i privremeni učitelj, a moguće i zato što je između njega s jedne strane te mještana i
župnika s druge došlo do nekih nesuglasica. Učilo se i dalje više na talijanskom jeziku,
ali je i učenika polaznika iz godine u godinu bivalo sve manje.
Godine 1862. privremeni je učitelj Antun Suličić napustio velolučku školu i Velu
Luku. Na njegovo mjesto postavljen je svršeni učitelj (“maestro effettivo“) Antun Kačić
Terzić. 43 Novi je učitelj bio boležljiv. Iz tih je razloga 1864. godine tražio dopust te
nekoliko mjeseci izbivao iz mjesta. Župnik don Petar Joković te je godine navršavao
80. godinu pa je negodovao i žalio se Ordinarijatu uz napomenu kako nema nikakva
smisla govoriti o privatistima za polaganje razreda gimnazije jer u Veloj Luci već više
mjeseci nema ni škole ni učitelja. Poslije se učitelj Kačić Terzić vratio, ali se često tužio
zbog slabog pohađanja škole. Tako na primjer 1865. godine od 89 obveznika školu
je redovito pohađalo samo 17 učenika. Već naredne, školske godine 1866./67., školu je
sasvim napustio učitelj Terzić. Pouku je u travnju 1867. preuzeo ravnatelj - župnik don
Antun Petković. Zbog njegove zauzetosti crkvenim poslovima nastojao je da Ordinarijat
dodijeli novog učitelja. To se međutim nije dogodilo. Don Antun Petković vodio
je školu do 2. rujna 1867. Učenici su ocijenjeni, a imenici zaključeni. 44 Godina 1868.,
1869. i 1870. u Veloj Luci nije bilo nastave. Izuzetak je djelomično 1869./70. kada je za
rad u školi imenovan učitelj Vjekoslav (Luigi) Kosić, ali je školu i Velu Luku napustio
već nakon tri i po mjeseca (i prešao u Lastovo).
Vela Luka ponovo bez učitelja
Iako spomenute tri godine u Veloj Luci nije bilo stalnog učitelja ni redovne nastave,
škola i uprava nisu ukinuti. Škola i uprava su formalno postojali. Upravitelj - župnik
i dalje je dobivao službene dopise pa čak tražio i dobivao knjige za siromašne učenike.
Možda je župnik povremeno pozivao učenike i poučavao ih (ali podataka o tome
nema).
Što je to značilo za Velu Luku, bez obzira na ranije slabo pohađanje, vidi se iz niza
dopisa. Tako već 27. siječnja 1868. godine upravitelj, župnik don Antun Petković (Miš)
negoduje što u mjestu te školske godine još nije otvorena muška osnovna škola jer nema
učitelja, a radi velikog broja dječaka je i te kako potrebna. Zato moli i poziva dekanat
neka učini sve što može kako bi se škola čim prije otvorila. A u dopisu iz 1870. što ga
je uputio okružnom poglavarstvu (“capitanato circolare”) u Dubrovnik, tuži se kako u
mjestu već treću godinu nema učitelja niti se održava nastava. Blatska općina, o kojoj
zavisi velolučka škola malo se ili nimalo brine o njoj. Zatim ponavlja kako ga živo boli
kad mladost ovog mjesta (koja nije među posljednjima na otoku) vidi napuštenu i lišenu
pouke. To ga boli tim više kad zna da se u Dalmaciji otvaraju škole, održava se nastava,
narod se obrazuje i u mjestima manjim od Vele Luke, i po stanovništvu i po broju
djece. Zato se s tvrdom nadom i vrućom molbom obraća okružnom poglavarstvu neka
založi svoj visoki utjecaj kako bi se u ovom mjestu čim prije ponovo otvorila škola. 45
45