Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>August</strong> <strong>Cesarec</strong>: <strong>Sin</strong> <strong>domovine</strong><br />
povlače u pozadinu, iza stola suda, gdje se naskoro obojica smiju. Publika se vraća na svoja<br />
mjesta, među prvima oba purgara.<br />
PRVI PURGAR drugome koji briše suze: Kaj je z vami? Kaj se morebit plačeju zbogradi<br />
gospona Kvaternika?<br />
DRUGI PURGAR: Ne, neg sem se tak prejel teh cvečknknedlov da mi suze od njih na oči<br />
zviraju... No kaj oni misliju da bu tak hudo z gosponom Kvaternikom zišlo?<br />
PRVI PURGAR: Niš nemren reči. Si samo mislim, poklam tak brzo osudu pročitali buju,<br />
da je ona vre ranjše gotova biti morala...<br />
U dvoranu ulazi Kvaternik sa svojim društvom koje se razilazi na prijašnja mjesta.<br />
RUŽICA hvatajući muža za rukav: Sretno, Eugene!<br />
Kvaternik pogledao ju, kimnuo glavom i okrenuo spram optuženičke klupe. Ulazi SUD,<br />
DRŽAVNI ODVJETNIK se vraća na svoje mjesto, VONČINA ostaje iza stola suda, podalje od<br />
PRAUSA koji je na starom svom mjestu.<br />
PREDSJEDNIK SUDA čita: U ime... kašlje i nastavlja dalje tiho, mrmljajući, tako da se samo<br />
razumije: Kvaternik Eugen, spisatelj... rođen u Zagrebu... poslije provedene glavne<br />
rasprave... provedavši dokazni postupak... pronašao je da je... ogriješivši se o paragraf...<br />
počinio smetanje javnog mira i poretka, vrlo glasno, pa ga je osudio na mjesec dana<br />
tamnice, pooštrene samotnim zatvorom od osam dana, s time da poslije pretrpljene<br />
kazne bude kao inostranac protjeran sa područja austrijske cesarevine.<br />
U dvorani uzbuđenje.<br />
RUŽICA vrisnula je i udarila u plač: Eugene! Mire je Starčević i Matok.<br />
DRUGI PURGAR prvomu: Sirotica!<br />
KVATERNIK okrenuo se spram Ružice, no šuti.<br />
PREDSJEDNIK SUDA publici: Molim mir! Kvaterniku: Optuženi, imate li još šta reći?<br />
Zadovoljavate li se s osudom?<br />
KVATERNIK svladava se, no ipak ostaje strašno uzbuđen: Očekivao sam hrvatsku pravicu, a<br />
dočekao sam osudu kojom se meni današnjim danom domovina uskratila. Najviši<br />
predstavnik naroda, hrvatski sabor, priznao me kao svog člana sinom <strong>domovine</strong>, a<br />
danas me sud tjera iz te kao šugavo pseto u progonstvo, kao da nije bilo dosta već<br />
jednoga! Da li baš to mora biti plaća za onu ljubav, za one žrtve, koje sam ja do danas već<br />
primio za sreću svog naroda? Ne, i ne tražim ja za to nikakvu plaću, nikakvo priznanje!<br />
Neka me se kleveće, neka me se ruži, neka me se sudi, makar i na smrt, primit ću to s<br />
mirom, jer znam, povijest me uči, da je najveća ljubav za narod bila nejednom gonjena<br />
po tamnicama, pogibala na stratištu. Ali jedno mi ne oduzimajte, ne oduzimajte mi čast<br />
da budem Hrvatom, ne oduzimajte mi tlo na kome sam prohodao, ne oduzimajte mi te<br />
zrake domovinskog sunca, kroz prozor pada baš na nj pramen sunca, ne oduzimajte mi<br />
22
Change language