You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>August</strong> <strong>Cesarec</strong>: <strong>Sin</strong> <strong>domovine</strong><br />
RAKIJAŠ: Njega ne slušajte! Ovo je sada naš vojvoda, vaš čovjek sa slavnog već danas<br />
Čuić-brda, Rade Čuić, koga svi znate!<br />
ČUIĆ: Braćo, došlo 'e vrijeme da iskupite riječ koju ste zadali! Vi znate kako nas 'e sve<br />
stislo, da se dalje ne more! Vile došle k očima, il se vile slomit il oči iskočit!<br />
DRUGI DREŽNIČANIN: Vala i 'est tako!<br />
PRVI DREŽNIČANIN: Prije bi mogle oči iskočit!<br />
DRUGI DREŽNIČANIN: A rašta, jadan? Nije li u nas snaga da slomimo vile ako oćemo?<br />
PRVI DREŽNIČANIN: Znam ja Radu Čuića! Bio on veljbaba, a ćio postati laćman kâ i<br />
sin mu u carskom Beču! A misto toga degradirali ga za neposluh na obična graničara!<br />
Zato se sad sveti!<br />
DRUGI DREŽNIČANIN: Svaki od nas, more, ima poneki razlog da se sveti!<br />
PRVA DREŽNIČANKA: A nu, Rade, 'e l' istina da si jutros u Broćancu ustrilio iz kubure<br />
kaprala Gavrana Grkovića?<br />
ČUIĆ: 'Esam, ženo, i sve ćemo nesmiljeno maknuti s puta koji će nam se oprijeti! Za<br />
narodno dobro radimo!<br />
DREŽNIČANKA: Ajme meni! Ubi mi divera! Nariče, a druge žene je mire.<br />
DOŠEN: Ne nariči, ženo! Gavranu kâ gavranu, kakva zasluga, takva plata, dosta nam<br />
raskrvari leđa svojijem štapom!<br />
DRUGI DREŽNIČANIN svojima: Pa što da promislimo, braćo? Zakoračio spram ustaša. A<br />
oćete l' meni otpisati globu?<br />
RAKIJAŠ: Nema više nikakve globe!<br />
DRUGA DREŽNIČANKA zakoračila je isto bliže: Rano moja, a oćete l' puštiti mog Miću iz<br />
štokauza?<br />
TREĆI DREŽNIČANIN: Oćete l' meni dati onaj bukvik uz kuću? Šuma kraj mene, a ne<br />
smim da sičem!<br />
Dobar dio naroda, ne mareći za Durstovo branjenje, miješa se s ustašama, zagraje: Pa znaš... i<br />
red bi bilo...<br />
RAKIJAŠ: Sve će, braćo, biti inače kad mi sami uzmemo vlast u svoje ruke!<br />
DURST rekrutima koji su se također uskomešali: Vojnici! Sjetite se zakletve koju ste položili!<br />
ŽUPNIK KORENIĆ dohrlio je, stao u po scene: Što je to, ljudi? Jesu li vam vrane oči ispile<br />
da što dobra očekujete od bune i bundžija? Uhvatio za prsa starca s kolajnom na prsima: Zar<br />
zato ta carska nagrada da tako cara sramotiš slušajući te rušioce prijestolja? Ljudi, četiri<br />
stotine godina bili ste ponos carski, uzor vjernosti, a sad da pljunete na tu<br />
četirstogodišnju slavu svojih predaka? Narode, tko je za cara i oltar, taj će se okupiti oko<br />
mene, poći sa mnom na večernju!<br />
Zabuna u gomili. Zvono sa crkve.<br />
RAKIJAŠ: Ne slušajte ga braćo! Rakovički župnik se pridružio nama, s nama su veća<br />
gospoda nego on, s nama je zagrebački nadbiskup! Tko je za slobodu, taj će poći s nama!<br />
KORENIĆ: Ne vjeruj mu, narode! S njima nije nitko, osim nekoliko zavedenih budala<br />
koji će se za to ljuto pokajati! Je l' pametno, da ludo ginete? Tko ima razuma u glavi, poći<br />
će sa mnom!<br />
61