You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>August</strong> <strong>Cesarec</strong>: <strong>Sin</strong> <strong>domovine</strong><br />
potpora Beča, Beča koji me je tad po drugi put prognao u zapravo već treće moje<br />
progonstvo!<br />
RUŽICA: Sjećam se, kako se ne bih sjećala onih strašnih dana!<br />
KVATERNIK: Da, i tad se desilo ono zbog čega je preko noći posijedio Starčević: da su<br />
gospoda, i Strossmayer s njima, priznala zajedničke interese Hrvatske s Austrijom. U<br />
godini poraza te silnice kod Sadove još je i Tkalac bio mudriji od njih, zovući na otpor i<br />
ustanak, a ne na popuštanje, koje je za Beč i Peštu značilo otvoren put u njihovu<br />
nagodbu i dualizam. Nesumnjivo je to, Milko, za nas novi, dvostruki jaram koji neće<br />
postati lakši ni od toga što su gospoda, čast im ipak za to, odbila svoje sudjelovanje u<br />
budimskoj krunidbi! No dok boli ta njihova krivica i nepouzdanost, kako istom mora<br />
boljeti nepouzdanost naroda!<br />
RUŽICA: Zaveden je on bio tamo, nahuškan, i porezi su, vele, visoki!<br />
KVATERNIK: Sve ja to znam! Ali i to znanje je užasno! Zagledao se u otvorenu stranicu<br />
dnevnika. Eto baš jedne rečenice koju zapisah u misli na Urana. Čita. Iz dana u dan, iz<br />
noći u noć tuži se, boluje duša moja, čekajući poziv na početak djela... Strasno, ne čitajući.<br />
Poziv koji bi značio da me i narod zove! A zar je to poziv, to, da moj nesvjestan još narod<br />
pod mađarskom zastavom pozdravlja mađarsku slobodu? Ah, Milko, ja znam, uvjeren<br />
sam, da on nije svuda takav, o nije! Ali ipak, ipak! I to sam zapisao! Čita. Srce, buntovno<br />
moje srce, nisi li ti sa svojim burnim kucanjem kao zvono koje uzalud bije na uzbunu?<br />
Čežnjo, ljubavi, pozive mog života, nisi li ti samo san koji je vrijeme odsanjati? Ne<br />
savjetuje li to i položaj u Evropi gdje i samom Napoleonu dolaze glasi o porazu u<br />
Meksiku? Ali... naglo zaklapa dnevnik, ne smije se sumnjati! Osjećam da se ne smije<br />
sumnjati! Nije li tako, Milko, najmilija ti moja? Ustaje, polazi do nje, miluje joj kose.<br />
RUŽICA miluje mu ruku: Ti znaš, Genček, da ja uvijek želim onako kako to ti želiš! No<br />
ipak je to teško, teško, željeti samo, čeznuti, bez kraja i konca, tako daleko od <strong>domovine</strong>,<br />
tako sami!<br />
KVATERNIK: Svemu jedanput dolazi kraj! A gle, tko nam je to došao u pohode! Na<br />
prozoru se ukazao velik, pun mjesec i polako prelazi pačetvorinu prozora. Kvaternik polazi do<br />
prozora, gleda mjesec. Uvijek kad vidim to svijetlo, nasmiješeno lice, pitam se što je ono već<br />
vidjelo u svojoj dugoj, nijemoj historiji! Golgotu, Gvozd, Vaterlo, ali i Uskrs, Duvanjsko<br />
polje... Da! I što vidi sada? Cijelu daleku domovinu našu, njene staze, njene gajeve i<br />
rijeke, i nad njima se smiješi, njih obasjava, u njima se blista! O, mili moj, i pozdravi nju<br />
lijepo! Najljepše! I Urana u njoj, sve naše! Naslonio se na prozor, ostao nepomičan, nijem.<br />
Pauza.<br />
RUŽICA gleda ga, kima glavom, uzima novine, pregledava ih, čita i krikne: Eugene!<br />
KVATERNIK trgnuo se preplašen: Što je?<br />
RUŽICA ustala je, zakoračila: Pogledaj tu bilješku u novinama, sasvim dolje! Silno<br />
uzbuđena, digla je novine. Genček! Amnestija!<br />
KVATERNIK posižući za novinama: Kakva amnestija?<br />
RUŽICA vitlajući novinama po zraku, sva se razigrala, i smije se i plače: Opća amnestija u<br />
Austriji povodom krunisanja u Budimu! Amnestija za sve političke krivce, i one u tuđini!<br />
Pogledaj, tu, tu!<br />
KVATERNIK istrgao joj je novine iz ruku, čita: Amnestija, uistinu! Dršće od uzbuđenja.<br />
Milko, no primiti li je...?<br />
RUŽICA: Nisi li se dosta napatio i ne treba li te domovina?<br />
37
Change language