You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>August</strong> <strong>Cesarec</strong>: <strong>Sin</strong> <strong>domovine</strong><br />
RAŠIĆ: Ne želim novcem okaljati slavu, no prije nego vam se pridružim i podijelim vašu<br />
sudbinu, vi ćete, gospodine, shvatiti da mi je dužnost urediti kod kuće svoje privatne<br />
stvari. Ja vas zato molim da me pustite natrag u Kršlje i dajem vam časnu riječ da ću za<br />
najviše četiri sata biti opet ovdje među vama!<br />
KVATERNIK: A vi nas nećete prevariti?<br />
Uzbuđenje u narodu: Prevarit će nas! Ne vjeruj mu, gospodine! Lisiči on, samo lisiči!<br />
KVATERNIK Čuiću: Što misliš ti, Rade? Može li mu se povjerovati?<br />
ČUIĆ promatra Rašića: Teško 'e reći, novajlija 'e on med nami!<br />
KVATERNIK Rakijašu: A ti, Ante?<br />
RAKIJAŠ: Dobro bi nam došao školovan časnik! Možda da mu se priprijetiš s taocima!<br />
Pokazuje zarobljene oficire.<br />
KVATERNIK Rašiću: A vi ste spremni dati pred narodom poštenu riječ da ćete se vratiti?<br />
RAŠIĆ: Spreman sam! Spram naroda: Tako mi časne riječi...<br />
GLASOVI: Nije mu za vjerovati. Ne puštaj ga, gospodine!<br />
KVATERNIK narodu: Major Rašić se dva puta pred nama zakleo na ono što je najviše u<br />
čovjeku, njegova čast! Ja vjerujem, gospodine majore, da ova uniforma nije u vama ubila<br />
čovjeka, i u roku od četiri sata, vadi svoj zlatni sat, dakle u tri sata poslije podne očekujem<br />
vas ovdje u Rakovici. Imajte na umu da će u protivnom slučaju pasti glave vaših kolega!<br />
Pokazuje zarobljene oficire. Predajte sad predbježno svoju sablju i možete slobodno ići!<br />
RAŠIĆ nevoljko otpasuje sablju: Moglo je doduše biti bez toga! Nu evo vam je! Predaje<br />
sablju Čuiću. Dajem je to lakše što ću se uskoro vratiti po nju! Salutira i uz mrmljanje<br />
naroda odlazi. Zvono na crkvi je umuknulo.<br />
MOMČILOVIĆ Kosanoviću: Blago ludi koja mu se nada!<br />
KOSANOVIĆ namigujući spram Kvaternika: Čini se, mekan gospodin, na meden kolač<br />
zadobio bi ga kâ dijete!<br />
KVATERNIK Rakijašu: Imaš li ti kakav prijedlog, Ante, što da činimo dalje?<br />
RAKIJAŠ: Treba otvoriti kompanijski magazin, da podijelimo ljudima monture i oružje!<br />
BACH: A možda tamo nađemo i novaca!<br />
KVATERNIK u šali, udarivši po Bachovoj torbi: Ministar financija brine se za povoljan<br />
ustaški budžet!<br />
ČUIĆ: Trebalo bi što prije poći dalje u Plaški! Bachu: Ti imaš, Lojze, u Plavči dragi kumu,<br />
oberlajtnanticu Prpićku. Tamo bi vi mogli prenoćiti. Pokazuje na Kvaternika.<br />
BACH: Ne stojim najbolje s njenim mužem, nismo ga mogli predobiti...<br />
ČUIĆ: Nu prije nego krenemo u Plaški, treba da sebi zaštitimo leđa spram Bosne i<br />
dignemo na oružje Drežnik! Tamo su mi obećali da će nam se pridružiti čim mi<br />
ustanemo!<br />
RAKIJAŠ: Poći ćemo tamo zajedno!<br />
KVATERNIK: Dakle smo se dogovorili, braćo! Slažem se s vama, a sigurno ćete se i vi<br />
složiti sa mnom, da prvo počnemo s hvalom onome koji je naš vojvoda na nebesima, i<br />
pođemo u crkvu! Vrdoljaku: Zašto je prestalo zvoniti zvono?<br />
VRDOLJAK: To je zvonilo na uzbunu! Tiše Kvaterniku: Naš prijatelj, župnik Brozović<br />
zatvorio je crkvu, misli da je tako za ustanak bolje, dok je većina ustalaca pravoslavne<br />
vjere...<br />
58
Change language