You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>August</strong> <strong>Cesarec</strong>: <strong>Sin</strong> <strong>domovine</strong><br />
ustanak. Krive su, ja mislim, Tuilerije, car Napoleon, njegova neodlučnost i koketerija s<br />
Austrijom...<br />
TÜRR: Ja vas uvjeravam, gospodine Kvaterniče, da je i stari Napoleon još uvijek za naš<br />
rad. On to jedino ne smije pokazati javno. Bilo je u tom pogledu nesporazuma između<br />
njega i mladog Napoleona. No to se izgladilo. Princ se izmirio sa carem, ostavši i dalje<br />
prijateljem slobode, kako su to zapravo njih obadvojica. Eto, baš jučer dobih od princa<br />
pismo. Izvolite se osvjedočiti! Vadi iz džepa pismo i pruža ga Kvaterniku.<br />
KVATERNIK ponešto pikiran, čita i vraća pismo: Da. Nema sumnje, to je simpatično da vas<br />
on usprkos svega sokoli na daljnju borbu. U sadanjem momentu to znači da je on i za<br />
našu, hrvatsku borbu i nama Hrvatima može to dati samo još veći poticaj za nju. Ali,<br />
gospodine generale... Suzdržava se da izrekne.<br />
TÜRR: Vi ste htjeli nešto kazati?<br />
KVATERNIK ustao je uzbuđen: Kraj svega još respekta, ja već imam nekih iskustava s<br />
Napoleonidima! I to htjedoh reći: iznevjere li Napoleonidi, možda sa svojim uplivom na<br />
Italiju, koja nas pomaže, i ovaj puta stvar slobode u Evropi, mi Hrvati ćemo iz toga<br />
izvući krajnje konzekvence. Mi bismo se Hrvati tada nazvali i Srbljima i pristali uz<br />
Rusiju, samo da tim laglje zadademo smrt tolikoj prevari naroda!<br />
TÜRR: Vi se, uvjeren sam, suvišno uzbuđujete, gospodine Kvaterniče. Napoleonidi nisu<br />
onaj nesretni Girardin koji je ovih dana pisao da bi za stvar mira u Evropi bilo najbolje<br />
kad bi Austrija Italiji prodala zaposjednutu još Veneciju i radila onda dalje sa svojim<br />
narodima što ju je volja. Vi niste to čitali?<br />
KVATERNIK sjeo je, mirniji: Čitao sam i zgrozio se nad tolikim materijalizmom...<br />
TÜRR podigavši se: Uostalom, kad sam se sjetio tog novinara, pada mi na pamet: znate li<br />
vi da se tu u Torinu nalazi i jedan vaš kolega, hrvatski novinar, doktor Tkalac?<br />
KVATERNIK skočio je: Tkalac? Vi ga zovete hrvatskim novinarom? Tkalca? Ta kreatura<br />
me je s drugim izdajicama u domovini oblajala pred cijelim svijetom da sam neubrojiv,<br />
da sam bio ruski agent i kao inostranac bio nepovlasno biran u sabor... A sam je on ruski<br />
agent, možete mu na ruci vidjeti prsten od ruskoga cara, i ja ne bih rekao dvaput ne, da<br />
je on ovamo došao kao špijun! Jest, vidio sam ga, tu smo se na ministarstvu u predsoblju<br />
sreli, gledali se kao lav i tigar i samo s gnušanjem mi se tad ispunila duša! Ali zašto vi to<br />
pitate?<br />
TÜRR: Pitam, jer sam čuo da je on vrlo sposoban, kulturan čovjek. Sa zvanične talijanske<br />
strane imam autentične podatke da je on pouzdan i, u povjerenju rečeno, da radi s<br />
Talijanima i Francuzima isto kao i mi protiv Austrije. Konačno, vi sami znate, i on je bio<br />
progonjen u Austriji kao i vi. Tako sam mislio, ne bismo li mogli privući i njega...<br />
KVATERNIK snebušen: Njega? U naše sveto poduzeće njega?<br />
TÜRR: Ja znam, obaviješten sam, vas i njega dijele i načelne razlike. On misli kao<br />
Jugoslaven što vi mislite kao Hrvat... No ako ste vi baš odlučno protiv, ja neću inzistirati!<br />
Poduzeće je prvenstveno vaše, hrvatsko. Tako vi imate najviše prava odlučivati!<br />
KVATERNIK: Ja sam se već odlučio, gospodine generale! Netko kuca. Tko je? Na vratima<br />
Uran-Rakijaš. Kvaternik veselo: Ah, Uran! No uniđi, Urane!<br />
URAN ulazi više gledajući Türra negoli Kvaternika: Ako ne smetam...<br />
KVATERNIK pohrlio je do njega, vuče ga spram Türra, zanosno: Gospodine generale, ovo je<br />
onaj u koga ja vjerujem, ovo je moja desna ruka! Uran, stražmeštar, uskok iz austrijskog<br />
garnizona u Peschieri, koji je s time šali se izgubio sve šanse da u austrijskoj vojsci<br />
30