Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>August</strong> <strong>Cesarec</strong>: <strong>Sin</strong> <strong>domovine</strong><br />
PRVI PURGAR ogleda se, živo: Pak bumo v novih izborih nanovo semu svetu pokazali kaj<br />
hočemo! Su valda čitali prošlog meseca manefest narodne stranke...<br />
DRUGI PURGAR: Ja nis, al sem čul od sina! Je, i naj me imaju ispričanoga, no on veli da<br />
je taj celi manefest samo, kak je ono rekel, limunada i švindl...<br />
PRVI PURGAR uvrijeđeno: Kak to more reči? No čuju!... Zapeo je, skinuo šešir, poklonio se.<br />
Sluga ponizan!<br />
Dolaze Mollinary i Vončina. Već se smračilo.<br />
VONČINA govori dolazeći: Nigdje, ekselencijo... Trgnuo se zapazivši purgare od kojih je drugi<br />
purgar samo nijemo digao šešir, a kojima je Mollinary odzdravio po vojnički. Sluga pokoran!<br />
Nastavljajući hod zaustavio se podalje s Mollinaryjem. To sam htio reći, ekselencijo! Nigdje<br />
ne stoji pisano da jučerašnji neprijatelji ne mogu biti sutrašnji prijatelji! Zavisi samo od<br />
toga da se u Pešti pokaže bolja volja...<br />
MOLLINARY: Ja na sve gledam kao vojnik i koliko je što u interesu cara i monarhije,<br />
gospodine Vončina! Poslije rakovičkih događaja mislim da bi Hrvati najbolje učinili da<br />
pokažu na djelu ne samo nelojalnost manjine nego i lojalnost većine i sporazume se s<br />
Mađarima...<br />
VONČINA: Ekselencijo, oprostite, no ovdje je, pokazuje spomenik, ovjekovječen dokaz<br />
naše lojalnosti! I ja vrlo rado iskorišćujem naš slučajan sastanak, zakorači dalje, da vam tu<br />
lojalnost naglasim danas u ime cijele svoje stranke...<br />
MOLLINARY prije nego što nestaju: To mi je vrlo milo čuti!<br />
PRVI PURGAR gledajući za njima, drugom purgaru, kojemu je kroz to vrijeme šaptom nešto<br />
tumačio: Je, naš Vončina vam je to i zapovednik Granice i generalne komande, Mollinary!<br />
Kak su se samo ta dva skup znašla, a jošče pred izbore su naši prvaki zaradi Raucha po<br />
graničarskimi rešti bili zapirani!<br />
DRUGI PURGAR: Su kakti nekaj o sporazumlenju z Mađari divanili, da ne bi opet kakve<br />
zmotancije i nevere bilo!<br />
PRVI PURGAR: Nevere? Gdo bi neveru napravil?... Kaj vami na pamet dohađa?... Nu, al<br />
taj Mollinary si je sad zaslužil kolajnu! Veliju da se fali kak je bunu v Rakovici samimi<br />
našimi graničarskimi regimentami zadušil i dokončal!<br />
DRUGI PURGAR: Je to i do mojih vuh došlo, mi je sin pripovedal! Anda je navek tak<br />
bilo da Horvat najrajši na Horvata skoči! Ogledava se. Nu pak bi se i skoro z sinum složil:<br />
poniznomu kolajnu, kuražnomu grob, pak i posledni hajduk pri nas vladati more!<br />
PRVI PURGAR ogledao se, preplašeno: No kaj je to z vami, gospon? Mi se vidi da vam je<br />
sin čisto pamet zmutil! Takvoga nekaj danes reči...<br />
NAŽIGAČ u uniformi, s dugačkim napaljivačem, došao je iza leđa drugog purgara, pošao do<br />
kandelabra i zapalio svjetiljku.<br />
DRUGI PURGAR gleda svjetiljku i nažigača koji brzo, bez riječi, odlazi. Nu kaj morem gda je<br />
zbilam tak, gospon Štingl! Dobili smo to plinsko bolše svetlo nego smo ga imali, ali mi se<br />
itak vidi da je v Horvatski zemlji vse kmičneše! Vrti glavom. Hm, hm! Uboga domovina,<br />
gda buš srečneša?<br />
Iza njega javlja se gradski stražar.<br />
79