DekonsTRUkcIJa kUlTURnog polJa - Zarez

Glazba
zarez, xiv /346, 22. studenoga 2012. 31
Forma popunjena
sadržajem
PostavLJA se pitanje treBAMo li od repertoara koji je (pra)izvođen na Tribini činiti
“BAŠtinu” i sAMim time PUke enciklopedijske poDAtke
Dario PoLJAk
49. Glazbena tribina Opatija,
od 8. do 11. studenog 2012.
Od 8. do 11. studenog 2012. održana
je (još jedna u nizu) Glazbena tribina
u Opatiji. Ovogodišnje, 49.
izdanje donijelo je tek devet praizvedbi, za
koje je teško zamisliti da će ijedna od novih
kompozicija postati repertoarnim djelom.
Tribina je “neslužbeno” otvorena koncertom
pod naslovom HR Projekt Junior
– Prvo predstavljanje. Hvalevrijedan HR
Projekt tako je proširen i na mlađe uzraste,
a u tome su sudjelovali učenici Glazbene
škole Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke te
zagrebačke Glazbene škole Pavla Markovca.
Točke u kojima su se djeca izmjenjivala kao
na tekućoj vrpci bilo je zanimljivo pratiti,
jer su nastupala doista talentirana djeca
čija je virtuoznost u najranijim godinama
došla do izražaja.
Službeno otvaranje tribine upriličeno je
koncertom Komornog studija Zagrebačke
filharmonije. Prije samog koncerta dodijeljene
su nagrade Hrvatskog društva skladatelja;
nagradu “Boris Papandopulo” dobio
je Zoran Juranić za Koncert za violu, dok je
nagrada “Josip Andreis” dodijeljena Ivi Lovrec
Štefanović za emisiju Hrvatskoga radija
“Putovi hrvatske glazbe”. Izbor programa
za ovaj koncert (kao ni za ostale koncerte
tijekom Tribine) nigdje nije bio objašnjen,
pa se iz toga može izvući zaključak da neke
okvirne koncepcije programa nije niti bilo,
nego je očito svrha bila kataloški predstaviti
i izvesti djela tek toliko da bi bila izvedena.
Iako je Tribina prije svega mjesto okupljanja
skladateljskog ceha, takav izbor
nužno i ne čudi, jer nije moguće ugoditi
svima, a s obzirom da je riječ o Hrvatskom
društvu skladatelja, valja izvesti djela skladatelja
iz cijele države. Ipak, moglo se doskočiti
barem tematskom organizacijom
koncerata.
KoncePCije
progrAMA nije bilo,
nego je očito svrHA
biLA katALoški
predstaviti i izvesti
DJeLA tek toliko DA
bi biLA izvedena
Virtuoznost s dozom humora
Koncerata nije nedostajalo, ali ih
nije bilo ni previše. Pritom se istaknuo koncert
Tudor/Batoš dua koji čine saksofonist
Gordan Tudor i klavirist Ivan Batoš; homogenost
njihova nastupa pokazala je kako
izvrsno funkcioniraju kao duo, a ne kao
saksofon solo uz klavirsku pratnju. Njihova
virtuoznost potcrtana je i dozom humora
– koji je došao do izražaja u kompoziciji
bečkog skladatelja Matthiasa Kranebittera
Ringelreigen 18,4g CO2 – što ne znači da
im nedostaje ozbiljnosti koju su pokazali u
interpretaciji ostatka repertoara.
Koncert za koji bi se moglo reći da je
bio središnje događanje je koncert Cantus
Ansambla pod naslovom Hommage à
Marko Ruždjak. Izborom reprezentativnih
djela Cantus je kronološki predstavio djela
(prerano) preminulog skladatelja. Nažalost,
razina izvedbe nije bila na najvišoj razini,
jer se puno više moglo očekivati od inače
solidnog ansambla. Začudno je to što za interpretaciju
vokalno-instrumentalnih djela
nije izabrana česta suradnica Cantus Ansambla
Martina Gojčeta Silić, koja je sjajna
interpretkinja suvremene glazbe, za razliku
od Davorke Horvat, kojoj je nedostajalo
više izražajnosti i senzibilnosti za pravilno
izgovaranje riječi na stranim jezicima u posljednoj
kompoziciji La Frontera. Poema en
varios metros, idiomas, y estilos za sopran i
komorni orkestar.
Hrvatskim skladateljima su se pridružili
i skladatelji iz susjedne BiH, koji su se predstavili
na jutarnjem izlaganju, a potom je ansambl
Sonemus održao i koncert s djelima
skladatelja iz susjedne države u večernjem
terminu. Skladatelji iz BiH nisu se pokazali
zanimljivima, a nastup ansambla Sonemus
postao je zanimljiv tek kad je počeo svirati
suvremene skladatelje svjetskoga glasa –
Xenakisa, Cartera i Bouleza – što govori i
o stanju suvremene glazbe susjedne države.
Osim skladatelja iz BiH predstavljen
je i vrlo zanimljiv projekt dvoje mladih
entuzijasta iz Splita: skladateljice Mirele
Ivičević te saksofonista i skladatelja Gordana
Tudora. Njihov zajednički projekt
Dani nove glazbe održan je već četvrtu
godinu zaredom i čini se kako su se doista
odlučili uhvatiti u koštac s problemom
suvremene glazbe glazbe u Splitu, koju se
u tom, drugom po veličini gradu u državi,
premalo izvodi.
Neuspio pokušaj soundpaintinga
Predstavljen je i okvirni program
27. Muzičkog biennala Zagreb, koji
ima i novo umjetničko vodstvom koje sada
čine umjetnički ravnatelj Krešimir Seletković
i umjetnički savjetnik Frano Đurović.
Programska okosnica bit će oblježena
ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, pa
će tema Festivala biti EU: INSIDE/OUT-
SIDE. Najavljena je i međunarodna suradnja
sa Slovenijom (Maribor) i Srbijom
(Novi Sad), gdje će biti praizvedena nova
glazbeno-scenska djela – jedan balet u Mariboru
i opera jednočinka u Novom Sadu.
Glazbena tribina u Opatiji imala je određenu
formu koja je bila popunjena (dosadnim)
sadržajem, ali nije pruženo ništa više
od toga. Sadržaj koji nedostaje opatijskoj
Tribini svakako je onaj govorni jer je ipak
riječ o tribini. Tek jedan održani okrugli stol
nedovoljan je da bi se pokazalo i prokomentiralo
stanje kompozicije u Hrvatskoj; ne bi
škodilo da je nakon svakog koncerta bila
kratka diskusija o (pra)izvedenim djelima.
Ovogodišnja Tribina zatvorena je koncertom
iznenađenja pod nazivom HR im-
Projekt. Riječ je bila o koncertu na kojem
su se izmijenili skladatelji i dirigenti kako
Foto: Luigi Opatija; www.fotoluigi.hr
bi ad hoc sastavljenom ansamblu
pokušali različitim sugestijama
sugerirati što trebaju činiti
s udaraljkama koje imaju u rukama
ili klavirom i clavinovom
koje sviraju. Summa summarum
improvizacije izgledala je kao
poprilično neuspjeli pokušaj
soundpaintinga. Improvizaciju
je umjetnički voditelj Tribine
Frano Đurović objasnio kao
“radionicu”, kakvih je bilo na
samim počecima Tribine, čime je
želio najaviti sljedeću, jubilarnu,
50. Glazbenu tribinu.
Time se postavlja i pitanje
trebamo li od repertoara koji je
(pra)izvođen na Tribini činiti
“baštinu” i samim time puke enciklopedijske
podatke. Čini se
važnijim da Hrvatsko društvo
skladatelja i Cantus d.o.o. porade
na izdavanju notnih izdanja
i CD-ova, jer enciklopedijski podaci
će se sami po sebi nametnuti
ako je već izgrađen repertoar
koji je izvođen na Tribini i ako
ima predispozicije postati dijelom
standardnog repertoara.
Foto: Luigi Opatija; www.fotoluigi.hr